Pregled posta

Dok je moje supruge…

Dok je moje supruge u nas dvoje gladi biti neće. U zadnjih nekoliko dana nije mogla odoljeti da ne stvori pristojnu zalihu hrane za slučaj da korona potraje dulje vrijeme. I nije to samo od straha zbog nestašice nego i zato da ne treba izlaziti među ljude ako se koronarka pojavi i u Međimurju, gdje je za sada, službeno, nema.

Hladnjak nam je inače poluprazan ili polupun ovisno da li u njega gleda pesimist ili optimist, sad u njega ne stane više ni igla. Za dezinfekciju tu je i flaša s dalmatinskom travaricom.


Dio provijanta smješten je u 'špajzi'.

Dio zaliha je još u vrećici jer nema mjesta u 'špajzi'.

Ako neće biti druge salate, a supruzi uvijek treba salata, jesti ćemo salatu od zelja.

Ni za tariguz nema 'frke'.

Uz to, supruga je počela servirati jelo kao u restoranima s 3 Michelin zvjezdice: na velikom tanjuru hrane tek za probati.

Kruh koji neki kupuju po desetak štruca i stavljaju u škrinju kupovat će nam mladi susjed koji stanuje u stanu na istom katu, sam nam se ponudio. Možda bi i mi kupili barem pet štruca no nemamo veliku škrinju, a mala u sklopu hladnjaka je puna.
Prije nekoliko dana supruga je od piljarice kod koje se redovito snabdijeva 'zelenim' provijantom dobila broj mobitela i koja nam je spremna na kućna vrata dostaviti sve što u njezinom vrtu raste.

I tako ćemo moći lako poštovati odluku o samoizolaciji koju je, meni iz potpuno neshvatljivog razloga, propisao Krizni stožer za borbu protiv koronarke za one od 65+. Cinik bi rekao: zar za HZZO i Mirovinski fond ne bi bilo bolje da koronarka 'obavi' svoj posao i na taj način oslobodi Državu da troši novac za nas koji više ne doprinosimo 'napretku Lijepe naše'.


Post je objavljen 17.03.2020. u 18:59 sati.