Inače slinim čim malo zahladi, sinusi su mi slaba točka, a ovo poduplavanje volumena sveukupne krvi samo je poduplalo i probleme sa sinusima, tako da slinim i teško dišem istovremeno. Na tržnici mi obično krene kapati voda iz nosa, što inače nije nešto strašno, ali danas jest. Ljudi bauljaju s maskama a ja hropćem tako slinava, trbuh mi se još uvijek skriva ispod kombinacije kratke jakne i tankih nogica, ali sline teško sakriti pa me zaobilaze. Ovi s maskicama posebno. Ljudi su preplašeni i zbunjeni i jedni drugima ponavljaju vijesti koje ne razumiju a koje je netko njima pokušavao prenijet sve ove dane, ekstroverti po društvenim mrežama svaki dan objavljuju pedeset statusa u kojima hrabro proživljavaju samoizolaciju, do deset ujutro su mi pokupovali sav kruh, a ni jaja neće dugo potrajati, našla sam jednu litru mlijeka u malome Konzumu i slinila malo po blagajni, blagajnica je imala kiruršku masku i objašnjavala starijima da moraju ostati doma. A starijima doma dosadno. A i svi se volimo kurčiti pomalo ipak, a kud ćeš bolje prilike dok se još nije razmahalo...
Moja smiješna teretanica je zatvorena, yoga za trudnice na koju sam planirala ići ali nikako da potrošim tih tristo kuna isto, nikad neću uživo naučiti kako disati i namještati zdjelicu, morati ću se i ja prebaciti na online učenje. Uštedila sam tristo kuna nauštrb fine ekonomske krize koja nam se grohotom cereka, sigurno će me te pare spasiti, bolnički tečaj za porod koji je također bio u potpunom rasulu i neorganizaciji naprasno je prekinut i odgođen do daljnjega, zadnje smo učili sve o epiduralnoj i sredstvima kontra bolova, otkrila sam da su žene koje se svađaju po društvenim mrežama da porod niš ne boli i da je to prirodno i samo tak, uglavnom seratorice koje su sve redom koristile kemiju kontra bolova, ako već ne epiduralnu a onda onu lakše dostupnu, ne krivim ih, ležati satima na tako grdom mjestu u bolovima nije nikakva zabava, zašto se ne zdrogirati ako se ima prilike a legalno je, nervira me samo što se kasnije prave pametnima i važnima i snažnima. Ljudi...
Žgaravica me i dalje kolje, uspijevam je ubiti dvopekom, maslacem i medom, našla tri kutije dvopeka u malom konzumu, naravno, uzela samo jednu, spavam malo, žgaravice radi također, nisam baš u nekom poletu, mozak se lagano gasi a ni dijete neće biti baš jako pametno od ovako šugave prehrane, kažu da se sad najveć razvija mozak, ne znam od čega će se razviti, nemam ni debelu guzicu a kažu da iz debelih guzica izlaze najpametnija djeca, bit će sirota glupa, a ni ljepota joj se baš ne smiješi.
Doktorica ju zato voli, zove ju lukavom fajtericom koja se provukla bez poziva i hormonalnih dodataka i preživjela taj surovi okoliš bez ikakve pomoći, iz nekog razloga je izabrala pojavit se u stare nerotkinje koja se pentra po planinana i nimalo se ne čuva i ne miruje, u vrijeme kad je cijeli svijet pred kolapsom od gubitka benefita na koje je navikao... a mi nismo napravili nikakvu zalihu. Dupe znamo oprat. A i opušteni smo skroz. U ovom trenutku najopasniji je ljudski strah i stampedo, nismo daleko od toga.
Post je objavljen 16.03.2020. u 11:37 sati.