Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karbunara

Marketing

Pomirena


Foto: otočka


Ovih dana bombardiranje s TV-a. Sa svih portala. Pa još Strikan s porukama i "tajnim" video zapisima s Tajlanda. Unervozilo me. Uznemirilo. Uvuklo nelagodu. Skučenost Vale još došla ko ljuta trava na ljutu ranu. Dogulilo mi ovo coroniranje. A nisam glupa. Znam da se neko novo vrijeme nadvija nad nas.

U četiri izjutra supermjesec se baš namjestio ko izložbeni eksponat.
Ne spavam. Gledam ga s uzglavlja. Onako velikog. I ovih dana posebno blještavog. Divan. Lebdi u svemiru i fućka mu se za sve ovozemaljsko.

Ujutro se Vala probudila u jednoj od onih nestvarnih bonaca. Mihanovićevih. Posvemašnja utiha.
Iskrala se iz kreveta. Pravac teraca. Sjela na ležaljku i uključila resetiranje.

Šest decenija iza mene. Čestitih. Odrađenih u svakom pogledu. Bez težiš bolesti. Cure već odrasle žene. Zaposlene. Dočekala mirovinu. Imam prijatelje. One doživotne. Koji se u pravilu traže svijećom po svijetu. Al meni se posrećilo. Obilato.
Dotakla u Vali zelenilo svih nijansi. Svo plavetnilo svijeta. Samorealizirala se u svim dimenzijama. I još uvijek jurišam, stalnim probojima, na nove levele.
ON i ja skupa. Kao da se to podrazumijeva.

Sunce se s istoka počelo uzdizat. U svom svetom poslanju svjetla i topline. Ozarilo mi srce. I dušu.
Radošću predem.
Nemam nikom išta opraštat.
Sva oprosti mi, izrekla.
Mir me preplavio. Volim ovo svoje trajanje.
Do kada? Kao da je važno?
Samo nek bude ovako blaženi mir moje nutrine.
Ispunjena.
Pomirena.
Svoja.


Post je objavljen 12.03.2020. u 15:53 sati.