Marketing
Kad ti život da limun.....
Foto: otočka
Bio jednom jedan limun. Posađen s puno ljubavi. Njegovan maženjem. Pažnjom. I nadom.
Da će bogato roditi. I darivat nas zdravljem.
Rastao godinama. Ljepotan. Plodova više nego lišća. Podario nam obilje. Nikad šprican. Nikad zatrovan. Bio omiljen poklon. Darivan srcem.
I onda je na otok, prije par godina, došla neuobičajena zima.
Takla ga u samo srce. Dušu.
Počeo je davati prve znakove klonuća. Posustajanja. Zaostajanja.
Stari je odmah htio. Sasjeć ga u korijenu
Nisam dala!
Grlila ga. Vidala mu rane. Tepala.
Borio se. Moj jadničak.
Počeo se oslobađat lišća. Izgledao ranjeno. Al još uvijek, par narednih godina, davao plodove.
Rijetke. Sitne.
Moj limun, borac.
Onda je došao i taj sudnji dan.
Sinoć mu je presuđeno. ON i Stari su ga samo nagnuli u stranu.
I žile života mu izronile iz zemlje.
Nekad davno, ovo bi za mene bila samo činjenica.
Danas mi je kao dio odvaljenog srca.
Osjećam njegovu bol. Njegov kraj.
Neka otužna bonaca danas zalegla na Valu.
Post je objavljen 11.03.2020. u 10:02 sati.