Nakon posla ostati i zapaliti cigaretu sa kolegicama..
Propustas svijet i svu zabavu koju nose putovanja s jebenim žurenjem s jedne tocke na drugu. Zaboravljas koliko je lijepo dok traju.. toliko silno zelis preskociti pocetke i gradenje necega jer su "pocetci uvijek teski". Nisu.. prelijepo je otkrivati nove stvari.. a to sto zudimo za nekom sigurnoscu.. jebiga, nas problem.. je, i nevjerojatno sam pametna, a prva bih da mogu jednim korakom u neke "sigurnosti". Zao mi je sto se nikome vise ne da truditi postici nesto.. svi bi stalan posao, najboljeg prijatelja, dresiranog psa, zavrseni faks, decka, vezu, brak, seks, znali sve, mogli sve bez da ista sebe uloze u dobivanje toga.. je, tesko je jer ponekad ne uspije, ali to samo znaci da nije za tebe.. i ne, nemoj odmah "onda nista nije za mene". Je, ali, trazis..
Ograniceni smo satovima, kalendarima, mobitelima.. neprestano imamo rokove, ciljeve.. a nitko ne razmislja sto sa onim vremenom izmedu.. dok cekamo, dok stojimo, dok se nista ne dogada.. koliko vremena prode u cekanju.. toliko vremena za vrijeme kojeg mozes raditi sto god pozelis..
Voljela bih.. moci tako.. voljela da me nije konstantno strah odbacivanja, pogresaka, ruznih rijeci, napustanja..
Iako, lijepo mi je, cak i u tim strahovima jer znam da su nerealni i samo moji.. i da ne moraju izaci iz moje glave, nego KREPAT u njoj i samo nestat. Well, trudim se..
Ostajati na cigareti nakon posla, gustati u nocnoj voznji doma.. uzivati u gutljaju vina u dobrom drustvu.. u svim usputnim stvarima koje nisu ni rokovi, ni ciljevi, ni moranja, ni vrijedni spomena..
U jutarnjoj cigareti, pogledu kroz prozor, promatranju plesaca na podiju.. jednostavno je sve prekrasno!
Moramo zivjeti i izmedu lijepih stvari, sve je to life..
Post je objavljen 10.03.2020. u 15:20 sati.