U snu vidjeh portret mladog umjetnika... kao moderni Dedalus je gradio labirint... vizija kaosa je oživjela uspomenom na vrijeme traganja za izvorištem ljepote... joyceovska istina o pojavnosti ljubavi u trenutku njenog nastajanja... o ljepoti njene cjelokupnosti, njenoj simetriji u asimetriji zbivanja...
Titraj leptirovih krila u osjećajnom režnju izaziva uragan u misaonom... u fraktalima nutarnjeg kaosa titra svjetlost estetike i etike... kao izlječujuća moć napuknute stvarnost restaurira ikonu na stijenci sjećanja… uspomenu sa ožiljcima neke davne boli...
U carstvu bjeline svjetlost razotkriva fraktalnu geometriju izvora,
spiralom uramljuje prostor, titrajima oslikava vrijeme,
misli dolutale s prapočetka.
U mikrokozmu vrtlog struna, mjenja se reljef sive tvari,
misaoni režanj ključa znatiželjom, čuđenjem
i bogatsvom osjećajnih slika.
Nad tijelom pojavnosti metafizika svijesti,
balada prošlosti, zornica budućnosti
i titraji nestajućeg kaosa.
Budim se.
a ti… ti me, nudeći mi prvu jutarnju kavu, sa snom u očima poslije sna odvodiš u stvarnost…