Okretala zemlju, svaku brazdu zagledala,
Tražila i na nebu, u fitilju svijeće
križala meridijane, ubola paralele,
porazmještala kontinente,
bila snažna, bila slaba,
nježna, ultimativna,
ljuta i ljubavna,
preslagala zvijezde
preponama, grudima,
pila tu gorku tekućinu.
Možda je okus.
Možda je miris.
Možda si opip.
Plela vunu crvenu.
U mrežu hvatala.
Leptire pogleda.
Nema. Nema.
A onda se samo
veličanstveno
rascvala
magnolija.