Tara Bennett – Goleman
Izdavač: Mozaik knjiga 2002.
Zadržimo li svoj pogled unutar sebe, naše istraživanje može otkriti bol iza maski koje nosimo. Ako nastavimo gledati, možemo vidjeti kako obrasci bola održavaju masku na njezinu mjestu, a ako istražujemo dalje, vidimo te obrasce kako se premještaju i sami prerađuju. Vidimo kako nas naše reakcije na naše emocije drže udaljene od nas samih. Ako se sada zadržimo u fokusu, dopuštajući sebi da se otvorimo još iskrenije, naša svjesnost prodire dalje i gledamo kako se slojevi razrješuju, otapaju i ljušte. Dolazimo u dodir, u početku samo letimice, s autentičnim dijelovima samih sebe. Tada, ako zadržimo pogled, dolazimo u dodir s izvorom koji udahnjuje svijest u svaki sloj našeg bića.
U materijalnom svijetu nema veće razlike od one između ugljena i dijamanta i to su samo različito raspoređene identične molekule ugljika. Upravo kao što je dijamant transformirani ugljen, tako čista svjesnost može proizaći iz naše smetenosti.
Obično se naša pažnja kreće u širokim krugovima, nošena amo-tamo slučajnim mislima, prolaznim sjećanjima, maštanjima koja nas obuzimaju, djelićima nečeg što smo vidjeli, čuli ili opazili na drugi način. Nasuprot tome, usredotočenost se opire rastresenosti i pažljivo prati kretanje samoga uma. Umjesto da bude pometena i zarobljena nekom misli ili osjećajem, ona nepokolebljivo promatra te misli i osjećaje kako dolaze i odlaze.
Budistička psihologija priznaje uznemirujuće emocije, ali ih vidi tako kao da prekrivaju našu esencijalnu dobrotu kao što oblaci prekrivaju sunce.
Meditativna svjesnost može nam omogućiti izvanredno istančano razumijevanje naših emocionalnih obrazaca i tako nam pomoći da nađemo puteve za rješavanje dubokih fiksacija i uništavajućih navika.
Osjećaj emocionalne prikraćenosti, da neće nikada dobiti dovoljno ljubavi i pažnje stvara ogroman problem, koji može voditi i žudnji za hranom.
Kako ulazimo na područje svojih najtežih emocionalnih navika, trebamo omogućiti blago suosjećanje prema sebi dok napuštamo stare načine postojanja.
Ta posebna osobina tog prosjaka, bila je u njegovom milosrdnom držanju i nadarenosti njegovog duha, koji je dragovoljno davao svima koje je susretao – bez obzira na to jesu li mu uzvraćali ili ne. Kvaliteta ovog čovjeka bila je u daru koji je nudio. Kad nismo samosvjesni ni puni samosažaljenja, bez unutarnjih preokupacija, suosjećanje se pojavljuje kao spontani izraz naše svijesti.
Neka budem oslobođena na dobrobit svih bića.
Ublažavanjem vlastitih emocionalnih reakcija može se umanjiti osjećaj bespomoćnosti.
Vježbanje smirenosti uključuje tiho ponavljanje jednog izraza i razmišljanje o njegovom značenju. Kad vam duh odluta, vratite ga tom izrazu i osjećaju smirenosti koji on priziva. Možete to učiniti kroz samo nekoliko trenutaka ili kroz nekoliko minuta.
Kad se ta bezvremenska prisutnost prenese u život, izvan sobe za čaj, ona i dalje potiče svjesnost. Prisutniji smo našim svakodnevnim zbivanjima: potpunije se posvećujemo trenutku, bez jurnjave prema sljedećem ili zadržavanja u prethodnom, jednostavno smo svjesni sadašnjosti.
U tome mi je bila mentor i živi primjer preobražavanja patnje. Iako se nije nikada žalila, katkad sam mogla osjetiti njezinu tugu. Izgledalo je da njezin umjetnički izraz uključuje osjećaj gubitka, tapiseriju satkanu od traženja i značenja, istančanu prilagodbu i razumijevanje, pitanje bez traženja odgovora. Sve to davalo je mirnu dubinu njenoj šutnji tijekom obreda čaja.
Neke stvari ne mogu se promijeniti, ali možemo promijeniti naš unutrašnji odnos prema njima.
Zbrkanost uma raspršuje se na blagom povjetarcu. Jedan list pada.
Taj trenutak u vrtu zena podsjetio me je kako uživanje u sadašnjosti može ublažiti i najkruće emocionalne stavove, kao što je izraženo u ovom stihu zen pjesme: Čak je i general skinuo oružje da se zagleda u božure.
Usredotočenost nam daje moć da svaki trenutak doživimo kao prvi put.
Kad naš um radi mehanički, naše misli slijede iste, poznate puteve, naš je život statičan i nepromjenjiv. Prilagodljivost može biti korisna u svakodnevnom životu. Prije nego reagiramo na naš uobičajeni način, možemo se potruditi učiniti nešto drugačije, bilo da se radi o spremanju djece na spavanje ili o nekoliko trenutaka mirne stanke kada dođemo kući, umjesto da odmah jurimo pregledavati poštu.
Kad jurimo kroz istu staru rutinu misli i osjećaja, malo je vjerojatno da će se nešto promijeniti. No, kako usredotočenost vidi stvari na novi način, to može otvoriti nove mogućnosti i dati priliku za promjene.
Stalna poruka roditeljskog neodobravanja – Ti jednostavno nisi dovoljno dobar – ispunjava maleni svijet djeteta i ugrađuje se u njegov doživljaj sebe. Ta poruka ne mora biti verbalna, dijete pokupi neverbalne izraze gađenja i prijezira – dizanje obrva ili sarkastični ton glasa. Ta poruka nema ništa s djetetovim stvarnim osobinama ili vrijednostima – to je samo način na koji je naučilo misliti o sebi.
Jedan od načina da se izađe na kraj s ponižavajućim porukama vidi se kod djeteta koje je toliko pogaženo da ih jednostavno prihvaća. Takvo dijete se predaje, gradeći sliku o sebi u čijoj je jezgri manjkavost. Drugo dijete može stvoriti hvalisavu fasadu, otvorenu drskost koja prikriva osjećaj manjkavosti.
Težnja za savršenstvom istiskuje zabavu iz života.
Biti prisutan u sadašnjosti, umjesto izgubljen u tjeskobnim mislima, brižljivi je protuotrov panici.
Olakšanje je ići kroz život s više smirenosti.
Izazov je zadržati smirenost dok smo uzrujani.
Sheme su kao sustav provjere kroz koji sve što nam se dogodi mora proći, slično sigurnosnom ispitivanju u zračnoj luci. Ti emocionalni obrasci špijuniraju naš život, uvijek spremni za sve što se na njih odnosi, sve što podsjeća na predmet njihovog straha ili bijesa, ili na događaje koji su ih oblikovali. Ako shema prevlada, smjesta izaziva naučenu reakciju: navalu straha ili bijesa, želju za bijegom borbom, ili nas paralizira, u panici smo, osjećamo se bespomoćni i nepravedno napadnuti. Bilo koja da je to navika, ona odigra svoje uvijek iznova.
Ljudi sa shemama moraju naučiti osnovnu lekciju iz jedrenja: ići pravcem kojim želiš, naći ravnotežu u pokoravanju vjetru i preuzeti nadzor nad jedrima.
Svaka shema ima takve protuotrove, načine mišljenja, osjećaja ili djelovanja, koji se suprotstavljaju neprilagođenim navikama koje shema ponavlja. Mi možemo mijenjati navike na svakoj od četiri razine: naših misli, naših emocija, našeg ponašanja i naših odnosa.
Kad odbijete izraziti bijes, on umire. Brojite do deset, prije nego što ćete dati oduška srdžbi, i ona će izgledati smješno.
Duboko ispod odbojnosti i uskraćenosti leži jezerce duboke tuge; ispod nepovjerenje i podčinjenosti tinja bijes; ispod ranjivosti, društvene isključenosti i napuštenosti vreba strah. Uznemirujuća sumnja u sebe pokreće perfekcionizam i strah od neuspjeha. U jezgri povlaštenosti vrlo često leži sram. No, naše sheme navike – strategije koje smo usvojili da bismo se borili s tim osjećajima – nastoje nas odvojiti od snažnih emocija, duboko zakopanih.
Katkad je jednostavno, pomno promatranje osjećaja donosilo olakšanje od vezanosti uz njih.
Jedna od najvećih ljudskih želja je da nas netko poznaje i razumije. Dalai Lama
Obrasci nisu uvijek negativni. Perfekcionizam potiče ljude da obavljaju svoj posao na najvišoj razini. To postaje opasno samo kad dovodi njihov život u neravnotežu.
Emocionalna alkemija ne umata naše bolne emocije u uredan mali zamotuljak koji se uklanja jednom zauvijek. Taj rad je jedan trajan proces, koji produbljuje uvide, otkrića i prilagodbe koje činimo.
Moje početno stanje uma bez misli bilo je izoštreno, ali s mirnom jasnoćom bez reakcije, kao što sam čula da opisuju ljudi koji su doživjeli iznenadni šok – prometnu nesreću, recimo, ili ono što sam čitala o istraživaču koji je preživio napad lava. Biolozi kažu da je to automatska reakcija mozga na krajnje iznenađenje, sposobnost organizma da se prilagodi u suočavanju sa po život opasnim okolnostima. Odgovor je: pukotina u tijeku misli.
Bardo nudi pravu priliku za duhovno buđenje, kaže tekst, jer nas obuzima intenzitet doživljenog i prekidaju se naše uobičajene navike i obrasci opažanja i reakcije. Više nemamo tlo pod nogama.
Klasična budistička metafora za uobičajeno stanje uma je majmun koji skakuće uokolo, stalno rastresen, nemiran i u pokretu. Taj majmunski um stalno juri prema novoj stvari prije ego što je potpuno doživio ono što se događa upravo sada. Užurbani um stalno zatvara pukotinu, puneći ju besciljno razbacanim polumislima, sjećanjima, sanjarenjem, maštanje – svim i svačim. Na neki način, jednostavan čin zaustavljanja mrmora u umu da bi se omogućila pukotina poečtak je buđenja, malo oslobađanje.
Postani svoj vlastiti terapeut/ Lama Yeshe
Naši opažaji su većinom varke, mi ne opažamo stvarnost. Naravno, mi vidimo svijet osjeta – privlačne oblike lijepe boje, fine okuse i slično, ali mi stvarno ne opažamo pravu, istinsku prirodu oblika, boja i okusa… Tako naše pogrešno opažanje prerađuje obavijesti sakupljene na osnovi naših pet osjetila i prenosi neispravne podatke našem umu, koji reagira pod njihovim utjecajem.
Posljedica je to što vidimo samo privid stvari, a ne vidimo njihovu istinsku prirodu.
Sa stajališta osnovne postavke budističke psihologije, u umu prosječnog čovjeka jedino istinsko mentalno opažanje je ono koje se odigrava u izvanredno kratkom trenutku, neposredno nakon pravog osjetnog opažaja i neposredno prije stvaranja predodžbe – u pukotini svjesnosti.
Geshe Rabten
Dok je Buda ležao umirući, iskreni savjet Anandi, njegovom najbližem sljedbeniku, bio je: Budi svjetlo samom sebi. Taj savjet pokazuje vodeće načelo: treba otkriti što je za nas istina, umjesto samo prihvatiti mišljenje nekog autoriteta o tome. Umjesto slijepog vjerovanja, trebamo istraživati da otkrijemo svoju pravu prirodu: tko smo, odvojeno od izgrađenog doživljaja sebe i tvorevina našeg svakodnevnog opažanja.
Trebamo razmišljati o prolaznosti stvari, o lepršavoj krhkosti života. Dalai Lama
Promjene i gubici su teški, čak i bolni, za sve nas. Oni nas prisiljavaju da se prilagodimo svojim osobnim potrebama i tugujemo za gubicima. No, kako se stvari u životu neizbježno mijenjanju, u ovom ili onom trenutku sabiremo patnju, povezanu s tim promjenama i gubicima. S budističkog gledišta, promišljanje o tim okolnostima pomaže nam da se suočimo s teškim istinama i prilagodimo teškoćama s više smirenosti ako smo iznutra bolje pripremljeni.
Budizam ističe stalno protjecanje u našem umu. Što god se pojavi – naše misli i osjećaji, sve što vidimo, čujemo, omirišemo, okusimo – učinak je složenih zakona uzroka i posljedica u stanju stalne promjene.
To razumijevanje nestalnosti daje nam priliku za uvid u 'praznu' prirodu svega pojavnog. Ništa od toga što opažamo nema osobni identitet, i nema pouzdanu suštinu, koju mu naš um nastoji pripisati.
Toplina relativnog suosjećanja može otopiti led mentalne krutosti. Što smo manje samoživi, bilo kroz suosjećajno ponašanje za dobrobit drugih, ili kroz samilosne želje i misli u našem umu, sposobniji smo shvatiti ispraznu prirodu uma. Kako pojam razdvojenosti blijedi, tako slabi i usmjerenost na sebe.
Analiza našeg stanja kad smo uhvaćeni navikama uma: Kad razumijemo kako naš um opaža svijet, uviđamo da živimo u svijetu čula. Previše brinemo o onom što će se dogoditi u nepostojećoj budućnosti i potpuno smo nesvjesni sadašnjeg trenutka. Ukratko, živimo za puku projekciju.
Lama Yeshe
Najveći izvor snage i pomoći je naš vlastiti um – kad oslobodimo svoj um, iznenadit ćemo se svojoj unutrašnjoj snazi. Tulku Thondup
Dalai Lama ističe da postoje dva osnovna načina odgovaranja na patnju: jedan je neobaziranje na nju, a drugi je izravno gledanje u nju i prodiranje u nju sa svjesnošću. Odgovor koji preporučuje duhovnom učitelju je ući u patnju, ne izbjegavati ju. Ako možemo promijeniti svoj odnos prema neugodnim iskustvima, ako im se možemo manje opirati, i promatrati ih jasnije, moći ćemo umanjiti dodatni sloj patnje koji proizlazi iz našeg otpora i reakcija.
Primjedba o 'korisnim unutrašnjim okolnostima' zaslužuje našu pozornost. U tom su izrazu sadržane sposobnosti uma koje bismo mogli njegovati. Jedna takva je snaga same pozornosti, oštra koncentracija koja umiruje um, čineći ga manje reaktivnim. Druga je prilagodljivost, elastičnost koja nam daje da odgovaramo otvorenije i kreativnije, umjesto da smo omeđeni nizovima misli. Ostale su strpljenje i povjerenje, sposobnost prihvaćanja onih stvari nad kojima nemamo nadzor. Zatim smirenost, što nije isto kao bezosjećajnost ili apatija, nego prije um koji se odmara u jednom stavu uravnoteženosti, koji nije guran niti povlačen sviđanjem ili nesviđanjem.
Snažna pozitivna energija može spriječiti ili olakšati patnju. Ali najznačajniji učinak pozitivnog stava nije neizbježno spriječiti patnju da se ona pojavi, nego spriječiti ju da se pretvori u negativnu snagu, kad do nje dođe. Tulku Thondup
Možete mnogo naučiti iz širenja svoga iskustva i imate širi raspon doživljavanja kad hodate vani na otvorenom nego kad sjedite unutra na svom jastuku.
U trenutku dok mislite o dobrobiti drugih, vaš um se proširuje. Dalai Lama
Ako nemate osnovni alat za oslobađanje svojih emocija – ako niste sposobni otpustiti naklonost ili odbojnost u njihovu korijenu – tada samo imate jednu drugu emociju – niste slobodni. Tsoknyi
Ljudi odgovaraju na našu iskrenost o našim nedostacima. U ljudima se bude vibracije suosjećanja prema srčanosti nekoga tko je dovoljno hrabar da izrazi svoju bol. Na relativnoj razini povezani smo kroz naše zajedničke osobne priče baš kao što smo, na jednoj konačnoj razini, povezani kroz našu zajedničku ljudsku bit. Pema Chodron
Cesta se račva. Jedan put vodi daljnjim neprilikama, reaktivnosti i sve gušćoj magli, drugi prema pročišćenoj svjesnosti i razvijanju mudrog suosjećanja. Izbor je na nama, u svakom trenutku.
Post je objavljen 06.03.2020. u 13:44 sati.