Adrian P. Kezele
Izdavač: Dvostruka duga 2017.
Smirenje ritma disanja jedan je od prvih učinaka ispravne meditacije. Pod stresom osoba diše ubrzano, plitko i neravnomjerno. Disanje u meditaciji je polagano, duboko i ritmično.
Najvažnije iskustvo u meditaciji ne odnosi se ni na tijelo ni na disanje, već na svijest. Naime, tijekom meditacije ponekad se doživljava jedno posebno iskustvo koje je vrlo teško opisati jer izmiče riječima i pridjevima koje inače upotrebljavamo da bismo opisali svakodnevne doživljaje. Radi se o unutarnjoj budnosti bez misli, odnosno bilo kakvih mentalnih aktivnosti (što uključuje osjećaje i slike). Budnost i svjesnost su tu, ali nema nekog sadržaja. Žarište pažnje nije ni na kakvoj misli, osjetu, osjećaju ili slici. Nema ničega opipljivog ni opisivog, a ipak svijest nije izgubljena, štoviše vrli je oštra i živahna.
Kraljevstvo nebesko ne dolazi tako da se to može vidjeti. Niti će se moći kazati: Evo ga ovdje ili Eno ga ondje, jer kraljevstvo nebesko je u vama. Luka 17:20, 21
Ključna riječ za razumijevanje onoga što se događa ako doživljaj meditacije potraje jest: svjedočenje. Neprosuđivanje doživljenog, neuključivanje u smislu emocija ili misli. Pretvaramo se u svjedoka, kaže Maslow, a svjedok ne sudi. Nije njegovo da misli i istražuje. Štoviše, biti svjedokom znači iskoračiti izvan granica svog mišljenja i stavova.
U posljednje vrijeme osjećam kako zadovoljstvo u meni raste. Ponekad sam sretna samo zato što postojim. Sitnice me raduju i osjećam se ispunjenom.
Onaj koji zna ne govori, onaj koji govori ne zna. Lao Tzu
Ako nešto prestaje (opa. aktivnost), pogrešno je pitati kako se to radi! Meditacija se ne radi. Meditacija je prestanak djelovanja!
Promatranje vlastitih misli i unutrašnjih doživljaja prilično je šizofren postupak i ne bih ga preporučio.
Naša je svijest vrlo moćan generator energije i stvaralaštva, posebice u svojoj dubini.
Proces buđenja se u nama odvija neprestano. On je odgovoran za naše kreativne ideje, nove zamisli i intuiciju. U svojoj biti nalik je na programiranje računala. Zavisno od softvera koji upotrijebite, računalo će izvršavati određene radnje. Ako znate što radite, odlično! Ali ako ne znate, već to radite nasumično, kako vam dođe, vi ubacujete u svoje 'računalo' niz nepoznatih naredbi! U najboljem slučaju neće se dogoditi ništa osim bijelog šuma. U najgore, može se dogoditi bilo što.
Sve u svemiru je titraj osnovnog polja.
Subatomske 'čestice' nisu čestice, već polja energije – titraji i frekvencije. Sami atomi također su titraji, kao i molekule koje nastaju njihovim spajanjem. Svi predmet koje vidimo oko sebe, u svom su osnovnom obliku titraji. To se odnosi i na živi svijet, biljke i životinje. I, da, naravno – to se odnosi i na ljude!
Vi i ja smo samo titraj u golemoj i nedokučivoj glazbi svemira! Samo mali skup brojki i simbola u neshvatljivoj jednadžbi koja se zove život!
Svemir se odražava sam u sebi – omogućava da o nekoj pojavi zaključimo iz bilo koje druge pojave. Zvuči mistično, ali je zapravo zasnovano na matematici. Jedna od izvedenica ove zamisli je stara indijska izreka 'Kakav je makrokozmos, takav je i mikrokozmos'. Ako vam zvuči poznato, to je zato što ste vjerojatno mnogo puta čuli kršćansku izreku 'Kako na Nebu, tako i na Zemlji.'
Nije potrebno odvojiti se u samoću, iako je većini ljudi to ugodno. Može se meditirati u prostoriji s drugim ljudima ili u vlaku, zrakoplovu ili autobusu. Buka nije prepreka za meditaciju.
Primamo tisuću puta više podražaja nego naši pradjedovi. Svaki taj podražaj potencijalni je stresor.
Jednom kad se stres ukloni iz duh/tijelo sustava, možemo govoriti o prirodnom stanju života, odnosno o korištenju svog punog potencijala. Tek tada možemo početi razmišljati o mogućem unapređenju svojih sposobnosti.
Još neke važne značajke samoostvarenja su određena lakoća ili 'igra' kojom se obavljaju aktivnosti te stvaralaštvo.
Koristimo samo mali postotak svog mentalnog potencijala. Budući da živi puni opseg svojih mogućnosti, za 'samoostvarenog' čovjeka samo je pitanje njegove slobodne odluke na koji će ih način iskoristiti. Hoće li takav čovjek biti nepraktičan? Ne. Takvi ljudi obično su vrlo sposobni i uspješni. Oni teku s tokom. Žive. A život je uspješan.
Druga značajka 'samoostvarenja' je, navodi Maslow, odsutnost ili minimalna prisutnost bolesti i dugotrajno održanje funkcija kao što su inteligencija, sjećanje ili psihomotorne vještine.
Osjećaj da se neka aktivnost izvodi sama po sebi (primjerice, sport ili umjetnost) dio je života u samoostvarenom stanju. Nema više smetnji samom iskustvu ili aktivnosti. Izgledaju poput 'svjedočenja'.
Stalno prisutna, svijest se doživljava kao nepomična točka u svijetu vrtnje. Svijest 'promatra' akciju.
Čovjek koji ima iskustvo blisko petom stanju svijesti izvršit će potrebne radnje s velikom lakoćom, ne razmišljajući o tome kako to čini. Stvari idu same po sebi, kao da ih obavlja priroda sama.
Djeca izražavaju veliku stvaralačku inteligenciju upravo zato što prvi put doživljavaju neko iskustvo. Nema prethodnih iskustava koja bi ograničila slobodu doživljaja. Rezultat je igra i stvaranje.
Jedno od najvažnijih subjektivnih iskustava u višim stanjima svijesti jest iskustvo 'svjedočenja'. To iskustvo predstavlja glavnu značajku stanja 'duboke prisutnosti'. Kao da smo odvojeni od onog što činimo, i 'promatramo' kako se događaji odvijaju sami od sebe. Na određeni način, mogli bismo reći da nema više onih dijelova osobnosti ili osobnosti u cjelini koja bi se na bilo koji način vezivala uz te događaje. Ipak, iskustvo je tu, događanja su tu. Samo što nema onog dijela nas koji je ranije to iskustvo svojatao.
Samo onaj koji posjeduje može i davati. Sretan čovjek zapravo vidi nesreću drugih mnogo bolje od nesretnog. Nesretan je čovjek toliko zaokupljen vlastitom patnjom da nema vremena vidjeti patnju drugih.
U slučaju 'probuđenja' ili 'oslobađanja' cijeli se svijet doživljava kao ono što jest – jedna cjelina. Nema mjesta suosjećanju. Čak ni ljubav nije pravi izraz.
Post je objavljen 06.03.2020. u 13:26 sati.