Kao da stalno o mrtvima pjesme pišem.
Ova me zadnja tuga do kosti takla.
Mokrim rukavom kao da snove brišem.
Premalo je mjesta između raja i pakla.
Vjetar sam jaše tamo gdje slegla se trava.
Pjesma se gore iznad oblaka pjeva.
Pustite majčino zlato neka odspava...
Držite oca, zadnji put sina odjeva.
Kamen se smekšao, inje ga guši.
Teško je izreći što je na duši.
Samo je šutnja to što nas tjera
Idemo dalje iz istog smjera...
Post je objavljen 06.03.2020. u 10:40 sati.