Marketing
Opatijske sjete
Kad šetam Opatijom uglavnom me more mračne misli, noćas sam pak imao i noćne more. Opatijom uglavnom šeću stariji poluotpisani turisti, izuzetno rijetko sretnem mlađe kao jučer. Školarci uglavnom jure do najbliže stanice tridesetduje, poznate linije kojoj je jedna bivša blogerica posvetila i svoju prvu knjigu. Ja sam dvije godine radio tamo, uglavnom mi ostala ružna sjećanja, iako sam imao relativno kvalitetne razrede, između ostalog inokorespodente, smjer koji je i naša Windica završila.
Posebno mi je bio odbojan klan starih Opatijaca, držali su se nadmeno i zajedno, Opatija je u odnosu na Rijeku ispala velika provincija. Jin pak nema ništa protiv Opatije, njuška li njuška punim plućima, tamo redovito kaka, a i vlasnice pasa po Opatiji su mnogo ljubaznije od prosjeka stanovništva. Drugarica pak jedino vjeruje svom korejskom liječniku, koji bi se izgleda rado zbog skupoće najma u hotelu vratio u Rijeku, al eto, nije lako naći odgovarajući prostor.
Nasmijala me najava moguće online nastave, meni su moji učenici dužni najaviti online ako su bolesni ili će kasniti, pa poslije pravdamo, zbunjivali su me odlikaši koji su znali ne držat se tog pravila, nakon galame na jednom satu razrednika učenica me dočekala i rekla da oprostim, al ni kolegica ni ona nisu imali kredita na mobitelu. Moj razred je jedan ofd boljestojećih, samo jedna učenica nije išla na dvodnevni izlet u Sarajevo i to ne zbog financija, nego roditeljskih principa, ha, ovi iz vlade misle da su svi na neograničenom internetu.
Post je objavljen 05.03.2020. u 12:17 sati.