Ma to ti je sve piškin dim, porod malo boli, to ti je jedva kao da imaš menstrualne grčeve i to ti je sve prirodno.
Jednom sam prirodno imala menstrualni grč koji je bio tako jak da mi je oduzeo sposobnost hodanja i govora, a najgori od svega bio je strah jer tako nešto nikad prije nisam osjetila i nisam znala jel mi puklo slijepo crijevo, jel mi se raspala maternica, jel nedajbože vanmaterična, jel nešto stopedeseto, da li da zovem hitnu pomoć i koj mi se kurac ovako oduzetoj događa. Srećom, bila sam kod kuće, dočepala se kauča i kad je popustilo dovoljno da mogu opet pomicati noge odvukla sam se do kutije s lijekovima i drmnula jedan Voltaren pa da vidimo... nakon petnaest minuta grč je popustio do granice podnošljivog i nesmetano pustio potoke menstrualne krvi, kao što je prirodno i normalno pa sam zato i dobila zalihe Voltarena, da prirodno i normalno ne postanem anemična. Prirodno i normalno, sad se samo sjećam da me bolilo, da se bol širila kao rezanje oštrim nožem iz trbuha do kukova i tu me zacementirala, i tu bol samu po sebi nikad više ne mogu dozvati da bih je osjetila ovako iz čista mira, ali mogu se zato sada praviti jako važnom i hrabrom i reći da to je bio piškin dim, ih, pih, plačipička onaj koji tvrdi da menstrualna bol boli. Malo boli pa prođe. Kad prođe onda si ribica Dora. I nastaviš usisavati po stanu ili što već.
Nedavno smo bili u avanturi po Africi, tamo upoznali jednu mladu domorotkinju, dvadesetogodišnju majku trogodišnje curice, a onda doznali da mlada majka ima još jedno dijete, skrivenoga sedmogodišnjeg sina s mentalnim problemima koji je jedva preživio njezin prvi porod, jer se u Africi prirodno i normalno počinje jako rano sa seksualnim odnosima bez ikakve neprirodne zaštite, naravno, a onda se prirodno i normalno rađa u kolibama a ne rade se pritom drame oko doula, prisutnosti muževa, doktora i medicinskog osoblja, nego onako, prirodno normalno, porod se zakomplicira, majke prirodno i normalno umiru ili rađaju djecu koju poslije skrivaju ili zakopavaju. Statistike o tome jedva da postoje jer one se ne vode u plemenskim zajednicama, ali misionari koji s lokalnim življem imaju posla kažu da to je kod njih tako, prirodno i normalno i često.
Nešto s nama u razvijenom svijetu mora biti jako neprirodno i nenormalno kada smo se odrekli takve jedne blagodati.
Bili smo također i u Vijetnamu, krasna zemlja srdačnih ljudi, tamo smo se rado miješali s lokalnim stanovništvom pa smo i putovali među gradovima u njihovim prijevozima, bilo je zanimljivo ono kada bi imali pauze na autobusnim stanicama, mi bi kontra ukočenosti od sjedenja prošetavali gore dole, a Vijetnamci bi kupili neke lokalne oblizeke i onda svi redom čučnuli, ručali svoj ručak poslagani kao neki pilići uokolo autobusa i oporavljali se od neprirodnog sjedenja tako, prirodno i normalno čučeći. Mi probali isto čučnuti, izdržali nešto malo a onda skoro popadali u nesvijest kad smo ustali. Nama čučanj nije ni prirodan i normalan. Uredska stolica, da. Fotelja, da. Kauč, isto.
Ima nešto skroz poremećeno u našem zapadnjačkom odnosu prema tom fenomenu, prirodnom i normalnom, otišli smo jako daleko od njega i sada ga se nekako s nostalgijom prisjećamo i pokušavamo dozvati natrag i to se već neko vrijeme skoro pa uspješno događa u zemljama razvijenijim od ovog našeg patrijarhalnog zapećka, kod nas se još uvijek igra samo na kartu pametovanja i pometanja pod tepih.
Porod je kažu, prirodan i normalan, imaš te neke hormone koji igraju svoju igru i kad je sve u redu onda imaš navale endorfina u dovoljnim količinama da ublaže bol i porod prirodno i normalno ne boli. Dapače, donosi na trenutke neponovljive navale sreće i ljubavi. To se sve lijepo proučilo u medicini i mi to sve znamo za razliku od afrikanaca i ostatka prirodnog i normalnog svijeta. Mi smo isto tako proizveli i hormone koji nisu prirodni.
Mojoj strini je doktor prije trideset i toliko godina predložio da potaknu porod umjetnim hormonima jer je bilo ljeto a njemu je trebalo poći na godišnji, pa mu se nije dalo čekati da njoj to prirodno i normalno krene. Strina, visokoobrazovana, pametna žena, vjerovala je svojem doktoru, šta će... a onda je naučila šta je to drip i upisala se u onu rijetku skupinu žena kojima je drugi porod bio horor u odnosu na prvi. Prirodno i normalno je da drugi porod traje kraće i bude lakši. Ali dobro, to je bilo prije trideset i toliko. Prije samo deset moju su prijateljicu sterali na drip jer im je pofalilo kreveta na odjelu pa su odabrali par njih "zrelijih" da ih se riješe na silu. Ponedjeljak, jbg, treba to očistiti malo. Njezin "prirodan i normalan" porod bez lijekova kontra bolova završio je tako da joj je doktorica ležala na trbuhu i silom gurala dijete van. Njezino iskustvo s prvog poroda je najveći užas kojeg je ikad iskusila. Kad je nakon njega išla na prvi pregled, nisu mogli napraviti pap test jer su je previše zašili, onako prirodno i normalno popucanu.
Umjetni hormoni su kao pomoć kod poroda u razvijenijim zemljama koje zbilja pokušavaju porod učiniti prirodnim i normalnim skoro pa skroz izbačeni iz upotrebe, kod nas se još uvijek koriste naveliko, a žene koje su na njih prisiljene nazivaju se plačipičkama. A najžalosniji dio je onaj kad žene hrane svoj ego tako da same od sebe koriste taj izraz...
Post je objavljen 04.03.2020. u 10:11 sati.