Da je lako -
nije;
danas,
a ni prije.
Svakog gorak pelin
čeka,
da ga pije
i nesnosna bura
kao stapku vije;
ma koliko dugo
htio da se krije.
Oko svako tu je
suzu tek da lije.
O počinku da li
srce sanjat' smije
kad' zaklona nema?
Brata svog da bije -
brat tu radi drugog
stigao i nije?
Prevažno je stoga
što je ovdje čije
i što netko ima,
a ne čime mije
lice što ga noću
i od sebe krije:
dal' to breme mogu
ponijet ruke dvije?
Pa dok zemljom kroči
- čudeć' se što smije -
sve on manje jest,
a sve više - nije.
Post je objavljen 03.03.2020. u 20:14 sati.