Čovjek je velik onoliko koliko svojim djelovanjem utječe na živote i sudbine drugih ljudi.
Prije nekoliko godina pročitala sam vrlo mučan novinski članak o teško bolesnom malenom dječaku koji je živio u okolici Siska. Za njega nije podignuta medijska prašina, nije je imao tko uzvitlati. Kako su u članku bili i podaci za kontakt i eventualnu pomoć, odlučila sam nazvati njegovu majku i pitati može li se i kako pomoći. Bio mi je to jedan od najtežih telefonskih razgovora ikad. Rekla mi je da maleni boluje od karcinoma jetre i da je situacija dosta loša, jer se bolest povlači pa opet vraća unatoč terapijama.
Čim je spomenula jetru, sjetila sam se dr Nele Sršen, naše poznate kirurginje koja tako uspješno vodi transplantacijske timove u bolnici u Padovi. Pronašla sam njenu kontakt adresu i odlučila joj poslati mail sa upitom bi li bila voljna pogledati nalaze malenog dječaka i eventualno pomoći u njegovu liječenju. Na moje ogromno iznenađenje, odgovor sam dobila kroz nekoliko sati. Napisala je - naravno, zato sam tu i radim sve što radim. Poklopilo se da je kroz nekih tjedan dana trebala doći u Zagreb, i tražila je da joj u hotel Westin donesu CD sa najnovijim nalazima koje su imali kako bi ga mogla pogledati. Tražila je i broj telefona njegove majke koji sam joj poslala u svom odgovoru, ne vjerujući što čitam.
Situacija se posložila tako da njegova majka naprosto nije uspjela stići taj dan do Zagreba i spomenutog hotela, a onda ju je mislim kasno navečer nazvala dr Sršen da pita zašto nisu donijeli nalaze i kad ih misle donijeti. Dogovorile su se da se vide sutradan; pogledala je nalaze i rekla da transplantacija nije izvediva, te da je nužno da maleni dalje nastavi primati kemoterapiju koju je do tada primao.
Vjerujem da je, vidjevši nalaze, zapravo znala da je kraj vrlo blizu, samo to nije željela reći njegovoj majci. On je preminuo nakon nekoliko mjeseci; maleno tijelo više nije imalo snage za borbu.
Ono što je mene kao čovjeka fasciniralo je način na koji je ona odreagirala od prvog trenutka - tako toplo, tako ljudski, kao da i mene kao posrednika i malenoga poznaje čitav život. Unatoč obavezama koje je imala u Zagrebu našla je vremena nazvati majku malenog pacijenta i pitati kada će joj donijeti nalaze da ih vidi. Da je mogla učiniti nešto, vjerujem da bi danas bio živ. Mislim da je naprosto bilo prekasno.
Zato je dr Nela Sršen u mojim očima velika do neba. Vrlo posebna Žena koja je živi svjedok iznimne ljudskosti i ljubaznosti prema malim običnim ljudima.
Njen je odgovor - zato sam tu.
Malo, vrlo malo bi ih tako odgovorilo.
( photo by Tportal )