Marketing
The Invisible Man (2020)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Cecilia živi prilično nemiran život sa svojim control freak mužem, koji prati svaki njen korak i nasilne je naravi. Nakon što se odluči iskradati i pobjeći od njega, poslije nekog perioda dobiva informaciju kako si je sam presudio te da ona dobiva njegovo bogatstvo. U moru novih zavrzlama pokušava ljudima objasniti da je proganja i napada netko koga nitko ne može vidjeti, sve dok ne krenu prva stradanja...
Invisible Man predstavlja klasik Universalovih monster horor filmova 20-ih, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, koji je dobio svoje brojne adaptacije tijekom vremena, a posljednja od njih je ona Leigha Whannella (scenarij Saw, Upgrade, Insidious...) istoimenog naziva koji je izašao početkom 2020. godine, s Elizabeth Moss u glavnoj ulozi. Svaka adaptacija imala je neke svoje posebnosti, no bazična radnja ostaje ista, a ta je da se muškarac u 30-im godinama (ima i Invisible Woman ili čak Kid), uglavnom znanstvenik, podvrgne eksperimentiranjima s načinom kako postati nevidljivim bez smrtonosnih posljedica te uz te pokušaje poprimi ubilačke nagone ili te iste zatomljene nagone ispoljava na površinu. U ovoj najnovijoj adaptaciji, koja je pompozno najavljivana nakon Universalovih ''rebootova'' poput Wolfmana iz 2010. ili The Mummy iz 2015., riječ je o psihološkom trileru s primjesama horora zbog dostatne količine napetih scena. Pogledao sam otprilike 3-4 adaptacije, najviše upamtio prvu iz 1933. i Hollow Mana iz 2000. s Kevinom Baconom, a ovu sam na temelju zanimljivog trailera i interesantne premise smještene u moderno doba itekako iščekivao. Što sam/smo točno dobili? Ljudi dosta hvale ovaj film te je visoko pozicioniran ove godine zasad po pitanju kvalitetnih horor uradaka, no nisam siguran koliko dijelim oduševljenje s većinom.
Film odmah počinje dinamično, napeto i s odličnim poigravanjima svjetla i sjena te kvalitetnom produkcijom zvuka. Nagovještalo se kako će se film jako fokusirati na audio-vizualne dojmove i podražaje, što se i dogodilo. Tehnički gledano, film je odličan. Doslovno nemam zamjerke na CGI, kadriranja, scenografiju, vizualna i audio rješenja. Sve je odrađeno na visokom nivou, poglavito zato što se, barem kada je nevidljivi čovjek u pitanju, dosta toga mora fokusirati na viđenom i čujnom, nešto kao i u, primjerice, Quiet Place. Situacija se atmosferom i stvaranju tenzija i napetosti ne smiruje, tako da su pokreti kamere te stvaranje dojma kako je stalno neka prisutnost u prostoriji jako, jako dobro realizirani. Ono što je kod filma s tog aspekta važno je što je dobro iskorišten prazni prostor, doslovno govoreći, koji sam po sebi stvara nelagodu, budući da ste svjesni da je lik u prostoriji, ali ga nikako ne možete locirati dok ne napadne našu tragičnu junakinju. Kad smo već kod junakinje, Elizabeth Moss nije daleko pobjegla od svoje najpoznatije uloge u Handmaid's Tale, što znači da je svoj posao odradila jednostavno fantastično. Prirodno nadarena glumica s licem paćenice savršeno se uklapa u uloge potlačene žene koja istovremeno može biti i pobješnjeli bully. Na svačiju glumu imam samo riječi hvale. Dosta napetih scena odvija se tijekom sredine filma, one stvaraju taj horor i jezu filma, u kojem ipak većinski prevladava triler atmosfera. Kako vrijeme odmiče, tako se, nažalost, sve više i više nelogičnosti pojavljuje, promašenih poteza, neiskorištenih potencijalno dobrih scena i prizora, a stvari se gadno počinju banalizirati. Razumljivo je da je s vremenom teško održati jednak level intrige, no postoje situacije u filmu koje baš i ne bih podrobno opisivao, a koje su ipak spustile moje zadovoljstvo viđenim. Jednostavno, sam zaplet i rasplet oko nevidljivog čovjeka i scenama kada situacija eskalira te se stišava nisu po meni odrađeni s jednakom kvalitetom kao i uvodnih pola sata filma, kao recimo tehnički aspekti filma, koji ga uvelike izvlače. I makar se sve situacije mogu na neki način pojasniti, odnosno njihova banalnost, gledatelju se po osobnom mišljenju daje previše toga za razmišljanje kako da opravda neke scene filma, umjesto da su se sami potruditi kako da te scene bolje isfuraju, što je ''realističnije'' moguće, naravno ne misleći na nevidljivost koja je sama po sebi nerealna, nego na načine rješavanja opasnosti od antagoniste. Tome nije pomogao ni isuviše bljedunjav kraj.
Ova izvedenica Invisible Mana svakako ima puno svojih prednosti, no kako film prolazi, sve više i više ističe svoje mane, manjkavosti, nedorečenosti i poneke pretjeranosti i repetitivnosti. Slažem se da nije nimalo lagano snimiti kontinuirano efektivan kvalitetan horor na temelju ove radnje, no nisam tu da hvalim ono što je u filmu nevidiljivo, nego da kritiziram ono što možemo doživjeti gledajući ga. U svakom slučaju, mogu vam ga preporučiti jer ima svojih dostatnih dobrih strana, vjerujem da bi vam se mogao u globalu puno više svidjeti nego meni.
Post je objavljen 03.03.2020. u 09:20 sati.