Volim Sisak i malo je onih koji mogu reći da ga ne vole. Statistički podaci nisu nam baš nikad išli u prilog osim po nekim posebnostima, bumovima i baš za povijest. Sisak ima onu neku protočnost razvučenog grada s posebnim skrivenim neoznačenim mjestima. Ime grada uvijek druge stanovnike gradova natjera u smijeh. No, to je povijesno važno ime sa sasvim drugim značenjem. Ipak, nekad davno Sisak je bio biskupija prije nego Zagreb. Sisak je bio posebno razvijen rijekama, cestama, prugama. Sisak je živio. Danas on nevidljivo živi, kao starac kojeg su opljačkali svojim obećanjima prodaje magle za trunku ljepote. Otišli su ljudi. Otišli su u strane zemlje: u Kanadu, Irsku, Nizozemsku, Švedsku, Austriju, Britaniju....o kako je malo moje generacije. Zapravo, bolno malo, kad na ulici nema poznatih lica niti itko da te zazove imenom, kad se čuju samo brze potpetice na uglancanoj šetnici pod webkamerom koja daje stanje iz minute u minutu. Sve se promijenilo i nije. Još uvijek se sjetim punih galerija, muzeja, knjižnica, još uvijek se sjetim policijskog sata kad sam preko svete išla kući, a prugu je čuvao policajac sa desnim radzdjeljkom na čelu. Sjetim se mojih profesora koji su stanovali blizu mene, sjetim se gdje su oni sada, tužnog skloništa. I onaj križ na groblju kao da ujedinjuje sve žive i mrtve, onih dana kad se pale svijeće, kad sve bude dostojanstveno i pretjerano, pomalo i teatralno, i osmjesi i suze. Moje djetinjstvo i mladenaštvo blato i ljuljačke u parku, klupe na trgu, igra skrivača kod rafinerijskog doma. Sve je u njemu, odrednice i odluke, grobovi na kojima su slova potamnila i plastično cvijeće. Ja ne znam neki drugi grad koji ima takav nasip i tišinu, rijeku i labudove, koji ima i suze i osmijeh, ribiče i lovce, menadžere i inženjere, učitelje, slikare i pjevače. I kulturna povijest se pretakala sa znamenitostima Turci kod Siska ili Juran i Sofija, Strieglov Križni put, Vera Grozaj sa opernim glasom, Milan Steiner svojim slikama....i mnogi, mnogi gdje se slegnula prašina koju nema tko obrisati.
Sisak ne možeš ne voljeti.
Post je objavljen 01.03.2020. u 22:06 sati.