Link knjige
You tube Kanal
Nisam vrlo upućena u astrologiju niti pratim položaj nebeskih tijela kod donošenja životnih odluka, ali jedna podudarnost me navela da napišem ovaj tekst. Nanizalo se nekoliko neugoda, odgoda, nesporazuma pa evo i panika na globalnom planu s virusom koji je uplašio ljude. Koliko god ulagala truda kao što obično ulažem u svoje dnevne zadatke rezultati kasne, izostaju ili dolaze u ratama. Sve izgleda nekako teže nego obično. Čak sam i sama bila iscrpljena od smišljanja rješenja za izazove koji su se redali ispred mene. Neočekivane reakcije ljudi oko mene na poslu, od mog partnera i sad mi se čini kamo god bih krenula sve je kao u magli, nejasno.
Vjerujem da se i vi ne odvajate puno od mobitela pa je tako i meni moj mobitel pokazivao vijesti, a nekoliko puta na you tubeu ili portalima primijetila sam članke o retrogradnom Merkuru. On će takvim biti do 10.03. Danas je prvi. Pišem ovaj tekst još omamljena od događaja i riječi koje sam čula od ljudi oko mene. Ne samo da ne pratim astrologiju već ne pratim ništa dosljedno i slijepo. Ipak, mene je zanimalo kako se ponašati kad nastupi ovakav izazov. Uzmimo da je ostalo samo usporiti, odmoriti, udahnuti.
Planovi koje sam imala nisu se ostvarili, ali nisam ni odustala. Samo sam morala sebe staviti na prvo mjesto. Imati dovoljno odmora. Dovoljno zdrave hrane. Šetnje u prirodi. Razgovora sa samom sobom u kojima predlažem opet samoj sebi da određene teme ne mogu sad biti tema jer je rješenje negdje u budućem trenutku ma koliko bih ja voljela da je rješenje sad i odmah.
Emocije su postale pojačane. Što god da radim, pojavi se negativna strana. Recimo, bila sam ljubomorna u vezi. Na poslu nisam imala strpljena za ono za što uobičajeno imam. A ni ljudi oko mene nisu bili u boljem položaju. I oni su prolazili nešto svoje, ali to nije imalo doticaja s onim o čemu sam ja htjela pričati. Njih je mučilo nešto drugo. Nije bilo čak ni doticaja ni snage da se ono što je mene mučilo riješi. A ni oni nisu riješili svoje upite. Samo smo se jedni oko drugih kretali u nekim nesporazumima.
Napokon, otišla sam na godišnji pa se ono s posla samo od sebe otpetljalo samim tim što nisam bila tamo. Partner i ja smo došli do zaključka da treba samo usporiti. Povukli smo se iz sukoba. Odgovore nismo našli. Oboje smo se odlučili na mirniji dnevni tempo. Manje riječi, ali ljubaznijih i obzirnijih. I vratila sam se onom što me tješi i smiruje, a to je moje pisanje. Iako sam planirala na godišnjem pisati nove nastavke knjige na kojoj trenutno radim jedino što sam mogla sročiti bili su reci mog dnevnika. Tako vam sad ovdje iste ostavljam i nadam se da će u svima nama biti dovoljno snage da se bude skromniji, strpljiviji, zahvalniji, manje trvdoglav.
U što se pouzdajete kad nastupe dani izazova? Svakako da će nekima biti prirodno osloniti se samo na Boga, nekima je oslonac isključivo zdrav razum, a ja... nastojim sve upoznati, sve resurse oko mene. A najbitnije one resurse u meni koji se sastoje od kombinacije iskustva, znanja i vjere. Ne moram imati ništa odmah i sad. Ništa osim osobnog mira i zahvalnosti.
Post je objavljen 01.03.2020. u 12:17 sati.