Šetanje!
Nevjerojatna je moć šetanja!
Šetnja nema svoju strogu definiciju, a opet, svima je poznata.
Šetanje opušta, pruža priliku da razmišljate o sasvim nebitnim sitnicama, ali i onim važnim, životnim stvarima.
Iznenadim se kako je moguće imati tako dobre misli dok šetam. Odmičem se tako svakim hodom od svih svakodnevnih opterećujućih stanja, problema, bolesti, ograničavanja, suočavanja, nemoći...
I svaka imalo teška misao podnošljivija je dok šetam .. I postepeno, i najmanjim koracima, postaje sve beznačajnija…
Nije da baš često šetam..ali uvijek ima načina.
Kako? Lako! Triba mrva te želje, očistiti glavu i ući u priču... Mislima se tako, uputim poznatim i nepoznatim baštama, alejama, drvoredima, livadama, ulicama zatrpanih lišćem… i eto me, na putu sam..
Zamišljam slike mokrih ulica, ja gacam po njima, opuštena, jer niko me ne vidi..pa mi sve dozvoljeno, sve mogu..i potrčati.., i zakoračiti u kišnu lokvicu, dok mi voda probija do bičava...i zanjihati se na obližnjoj ljuljački, i zaletiti se za mačkom ..i podragati onu kontejnersku, mršavu i neuglednu… i dohvatiti loptu s nagužvanog igrališta, pa je vratiti razdraganoj dječici….
Skupljati lišće, mokro lišće s poda, brisati ga o jaketu i slagati pažljivo među dlanove, pa ga trpati u đepove ..za uspomenu na odbjegle dane... Čućniti uz put..
Od blata praviti malog cigana, onog Antićevog… crtati mu drvenim štapićem usta i razvući ih u osmjeh..pa zajedno on i ja plešemo po mokrom lišću .. vrtimo se uz pjesmu…i vjerujemo da su sva čuda moguća...
"I da u radio žive mali ljudi, i da će sutra padati dinari s neba...i da ima ptica što donose kolače..." i divovskih, snažnih crvenih makova, jačih od vjetra....
Sve to ubacim u moju glavu, dobro izmiješam, promiješam..u vrtlog, razigrani vir..iz kojeg mi se ne da
Idem praviti svog malog prijatelja …
Preporučam! <3
Post je objavljen 01.03.2020. u 09:17 sati.