Marketing
Odnosi razni... odnosi duboki, odnosi prazni..
Često se u zadnje vrijeme nađem u razmišljanju o međuljudskim odnosima. Kako sam već nekih godinu dana u ulozi suporta jednoj i obiteljski bliskoj osobi koja se sad nedavno rastala i kako smo svaki put načinjali tu temu veza, odnosa, povjerenja, prepuštanja, kompromisa, očekivanja, razočarenja, nađem se u aktivnom promišljanju svih tih pojmova u odnosu na sebe.
Vezano za tu temu postala sam jako isključiva i zatvorena. Primjećujem kako svjesno ljudima ne dajem šansu da mi se približe ukoliko otvoreno pokažu interes. Razmišljala sam zašto se tako zatvaram i zašto ih odbijam u startu. Jednim dijelom vjerojatno jer se ne želim naći u situaciji da netko kreira filmove kada sam ja u špiljskoj fazi. Jednim dijelom jer sam umorna i razočarana rezultatima svojih dosadašnjih emocionalnih odnosa. Jednim dijelom jer zbog ovih prethodnih razloga nisam spremna ni na kakve kompromise i na bilo kakvo odricanje od slobode budući da sam se svakog puta zajebala kada sam se previše posvetila nekom od tih svojih odnosa. Jednim dijelom jer nemam ama baš nikakvog interesa nepoznatoj osobi na kavi pričati o sebi niti slušati o njoj. Zasićenost lošim iskustvima - možda. Zasićenost problemima koji su se strovalili kao najgori odron prošle godine - sigurno.
Jedino što se pitam u ovom trenutku vezano za tu temu je - šalje li svemir prilike koje ja svjesno odbijam ili će sinkronicitet opet učiniti svoje pa će u pravo vrijeme na pravom mjestu Atma otškrinuti barem oberliht ako se treba pojaviti neka specifična persona? U zadnjih tjedan dana odbila sam tri poziva na kavu. Možda tri bezvezne kave, a možda tri potencijalna prijateljstva. Možda dvije bezvezne kave i moguća (moš' mislit') romansa? Možda su u šumi, a možda sam i ja u šumi skupa s njima, tko će ga znat' jer sam ja onemogućila bilo kakve prilike za to.
S druge pak strane, u moj su život ušle dvije nove osobe s kojima sam izgradila prijateljski odnos. Svježa energija, pozitiva, slični interesi, sličan tip humora. No, bilo je spontano. Naprosto se desilo. Na posao ideš raditi, ne razmišljaš da ćeš taj dan s Pericom i Ivicom pričati i da će ti se Perica i Ivica veseliti idućeg dana kad se pojaviš, pa da ćeš se onog dana iza ti njima veseliti i da ćete opet pričati i tako svaki dan dok se jednom ne nađete van posla na kavi i pričate - s voljom o sebi i s voljom slušate o njima. Jer su vam zanimljivi, zabavni, dobri, opičeni, jer su pozitivni i jer unose radost i energiju u vaš život. Perica i Ivica su tu od mog prvog radnog dana na sad više ne-novom poslu, ali spontano smo se ušuljavali jedni drugima u život godinu dana. I znamo se dobro, a opet se ne znamo dovoljno i taman nam je tako ok.
Možda je to ono što je meni potrebno - da se znamo, a da se ne znamo, da se ne gubimo i ne prostiremo u predanosti nekome jer je sve relativno i nema smisla njegovati euforiju na mjestu mogućih odrona. Možda sam samo izgubila iluzije i prestala biti 100%-tni idealist. A možda sam napokon upoznala sebe nakon toliko godina pa ne ginem u želji da me netko drugi upozna.
Zanima me kako vi vidite vaše trenutne odnose s obzirom na afinitete koje ste imali u prošlosti? Je li faza povlačenja svojstvena osobnosti ili starenju i životnom iskustvu?
Post je objavljen 28.02.2020. u 23:34 sati.