Jutro me docekalo odmorniju nego proslih dana.
Ovih dana sam i prodisala opet. Spremam se za skolu dok u glavi prolazim plan za danas.
Trudit cu se odraditi maksimalno opusteno i bez forsiranja.
Napunila sam tridesetu za vikend. Veliki, okrugli rodjendan. Svidja mi se kako starim.
Osjecam da sustizem samu sebe. Ne zamaram se vise sa stvarima koje mislim da bih trebala, pustam da sve ide svojim tokom.
Kad sam bila u svojim dvadesetima, pogotovo ranim, nisam nikako bila sretna sama sa sobom.
Radila sam radikalne promjene samo da se maknem s mrtve tocke. Radila sam greske u koracima. Mozda je najbitnija stvar koju sam naucila prihvacanje. Ne postoji savrseno. U tome i jesu sve boje i ljepota u ovom kratkom vremenu koliko smo tu. Naci ono sto te usrecuje. Zadovoljstvo u malim stvarima.
Tu i tamo jave se duhovi iz proslosti. Vise me ne plase. Postoje strahovi koje nadrastes. Shvatis da nisu toliko veliki i strasni kako se cinilo. Prigrlis ih.
Mozda se to dogodilo sa mnom. Prihvatila sam i prigrlila ono s cim sam se uporno borila i gubila.
Osjecam neki tihi mir. Znam da mozda nece potrajati. I to prihvacam.
Srca sam puna nade. Disem. Zivim.
Post je objavljen 28.02.2020. u 09:04 sati.