Nije da nisam željela odrasti. Nije da se nisam nagledala i doživjela i ružnoga i lijepoga kao i svako živo biće. Samo ponekad neke stvari zabole više od drugih. Zaboli kad misliš da je istina što odrasli govore dok si mlađi, a kasnije samo su prazna obećanja i rijetko tko će u ovom životu stajati čvrsto uz tebe u najtežim trenucima. I ako se čovjek okrene Bogu i vjeri, opet neki kažu da nije odrastao i da je vjera samo za naivne. Tko će dati smiraj? Tko će dati svjetlo, ako ne oni koji vjeruju i kad je sve suprotno. Sama težnja je dobra, ali traži se i reakcija.
Moje dječje oči želim zadržati kako ne bih o prvom koga susretnem mislila loše, nego svakom čovjeku dala priliku za pokazivanje. Ne želim ljude stavljati u različite ladice i raditi podjele. Moje dječje oči traže ono najbolje u vama. Moje dječje oči žele vjerovati na prvu, iako sam se razočarala toliko puta, ali ipak dajem šansu. I sebe sam razočarala, u konačnici. Ipak, treba skupiti snage, treba pronaći svoj put koji je unikatan i jedinstven. Mi smo ipak originali i nema kopija.
Post je objavljen 28.02.2020. u 05:49 sati.