Najviše boli susret sa krevetom.. Kad ugasim svjetlo i utonem u misli koje kao bujica krenu i vraćaju svaki trenutak sa tobom..
Boli svaka misao na tebe..oči postaju vlažne, a srce hoće iskočiti jer znam bio si tu i bila sam sretna.
I baš taj minut pred san uvijek je najduži i bojim se zatvoriti oči jer kad ih zatvorim vidim te u svemu..
Nedostaješ mi, nedostaješ mi svakim otkucajem srca..I tješim se "sutra će biti lakše" ali ipak prije toga treba zaspati...
Post je objavljen 27.02.2020. u 17:32 sati.