Marketing
Biti dijete
Foto: otočka
Najprije ju je ostavila mama. Koja je bila prostitutka. Iz Zagreba.
Otac, novopridošli student iz Splita.
Suzana im se dogodila.
Odgajali je baka i djed. Pa nova žena njenog tate.
Svi po malo. A najviše, onako usput.
Bila je nesretno dijete.
Udala se. Pa rastavila. Opet udala i opet rastavila. Ima dvije djevojčice. Iz dva braka.
Ne znam jesu li one sretne. Već godinama živi u Italiji.
Bili smo prvi susjedi.
Puno me volila. I ja nju.
Često je znala reći, zašto ti nisi moja mama.
Kolegica s posla je htjela dijete.
Nije išlo. Ni prirodnim putem. Ni umjetnom oplodnjom.
A želja za roditeljstvom bila im velika.
Posvojili dvije seke.
Koje nisu bile bebe. Već djevojčice od 5 i 9 godina.
Sve je izgledalo idilično. Kao u bajci.
Ali, život to nije.
Nesporazumi, nesuglasice, netrpeljivost.
Obostrano odsustvo ljubavi.
Starija je pobjegla.
Još uvijek je na nacionalnoj listi nestalih osoba.
Daniela je bila dijete rastavljenih roditelja.
Otac zlostavljač. Majka posve rastrojena.
Centar za socijalnu skrb izrekao je mjeru pojačane brige i nadzora nad maloljetnom delikventicom.
Voditelj nadzora sam bila ja. Tada još studentica prava. Educirana za taj posao. Volonterski.
Milijun suza je to dijete prolilo.
Osjećaj nepripadanja ju je razdirao.
Živi roditelji, a oboje mrtvaci u roditeljskom pozivu.
Godinama poslije, zazvonio mi je telefon.
Daniela je, sjećate li me se?
Samo zovem da vam kažem da sam postala mama.
Da sam dobra mama. I da ću to doživotno biti.
Hvala na svemu.
Nema veće tuge od tuge napuštenog djeteta. Nevoljenog. Odbačenog. Nezbrinutog.
Ljubav im je jedini lijek za iscjeljenje opustošene duše. Ranjenog srca. I crnih misli.
Na tisuće ih je po institucijama.
Mi prebrojavamo krvna zrnca. I propitujemo ko je dostojan ljubiti.
A zapisano je: ne sudite, jer će vam bit suđeno.
Post je objavljen 26.02.2020. u 15:14 sati.