Jučer rano u jutro, kad sam maknuo pogled sa stranice knjige, pažnju mi je privuklo neko stvorenje koje stoji relativno visoko na kabelu od struje. Ptica očito nije, za mačku je premalo. Vjeverica. Očito je nekako zalutala tamo, preko neke grane. Ubrzo je spretno odjurila po kabelu i nestala. Relativno često sretnem vjevericu i to su mi uvijek zanimljivi i ugodni susreti. Vrlo su simpatične. Ovdje prevladava neka crna, tamnosiva vrsta.
A jutros, ponovo kad sam maknuo pogled s knjige, iznenadio me tamni oblak u brzom pokretu. Veliko jato ptica. Vjerojatno oko dvjestotinjak ih je bilo. Oblak se najednom usmjerio prema goloj krošnji obližnjeg drveta i ptice su brzo posjedale po granama, smirile se i tu kratko odsjedile, kao ukras na krošnji. Najednom, opet su poletjele i ostavile krošnju golu kakvu su je i našli.
Post je objavljen 26.02.2020. u 08:51 sati.