-opetovano u prigodi Dana materinjeg jezika
U članku 138. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske ( 1974.) napisano je: „U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski književni jezik, standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski.
Zavaljujući našoj pobjedi u Domovinskom, obrambenom, ratu stekli su se uvjeti za sadanju odredbu:
„U Republici Hrvatskoj u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo“.
Uprkos tome podosta političara ne zna hrvatski jezik. I dalje se u javnosti čuju nehrvatske riječi: gvozden, sačekuša, prilika, lično, upražnjavanje…
O hrvatskom Jeziku pisano je još davnih dana:
DESET ZAPOVJEDI MAJKE HRVATSKE
U osvit Prvog svjetskog rata Vjekoslav Klaić je napisao članak "Deset zapovijedi majke Hrvatske". Posvećen svim vjernim hrvatskim sinovima i kćerima, članak je objavljen u časopisu "Hrvatska njiva", 1917. godine.
I unatoč činjenici da je pisan u sasvim drugim okolnostima i potpuno drugačijem političkom ozračju, članak je i dan danas iznimno politički aktualan.
Spomenuti rad objavljen je sklopu rada sveučilišne profesorice u mirovini Mire Kolar-Dimitrijević "HRVATSKI POVJESNIČAR VJEKOSLAV KLAIĆ I NJEGOV DOPRINOS U ODGOJU HRVATA", pisanog povodom 80 godina Klaićeve smrti. Pročitajte i uvjerite se ....
Vjekoslav Klaić:
I. Govori hrvatski!
Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema.
On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce
osjeća.
Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se
zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat
će svijet, da si Hrvat. Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rodjenim
jezikom, onda naprosto lažeš. Ptica se pozna po perju, a čovjek po govoru.
Nastoj, da govoriš hrvatski što ljepše i savršenije, kao da iz najbolje knjige čitaš.
Jer velika je sramota, kad kažeš, da si Hrvat i ne govoriš savršeno svojim
materinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječi tudjinske
(njemačke, talijanske ili turske), jer tim odaješ, da si rob tudjincu, ili da ne znaš
svoga jezika.
Uči i cijeni takodjer strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si
u tudjoj zemlji. U svovoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjim
govorom. Najmanje pak da to činiš tudjincu za volju, koji dolazi s trbuhom za
kruhom. Neka tudjinac nauči najprije hrvatski, ako želi da se zakloni u Hrvatskoj.
Ako tudjinca susrećeš njegovim jezikom, on će te omalovažavati i prezirati; ako
ga prinudiš, da govori tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati.
Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, da
hrvatski misli, osjeća i radi. Jer hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva. Slijede daljnje zapovjedi…
Navijek sam smatrao da se članovi, Vlade i Sabora Republike Hrvatske, prije obnašanja dužnosti, moraju osposobiti za dostojno obnašanje dužnosti, proći detaljnu zdravstvenu i pravosudnu provjeru, znati hrvatski jezik, poznavati resor kojim će upravljati i pripremiti program kojim će se resor usmjeravati. U suprotnom trebali bi dobiti prefiks – pripravnik. Kako bi, primjerice, gordo zvučalo MINISTAR PRIPRAVNIK.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 21. veljače 2020.godine
Post je objavljen 25.02.2020. u 11:08 sati.