Usred šumovite Kapele uzdižu se nevjerojatni bijeli tornjevi rezervata Bijele i Samarske stijene. Oblikovale su ih atmosferske i geološke sile, a udomljuju mnoga živa bića.
Opojna aroma svježe vegetacije omamljuje dok se nalazite na rubu provalije. Pad bi bio smrtonosan, no zadivljenost prirodom jača je od vrtoglavice. S dominantnog položaja od oko 1300 metara izviruje pejsaž kroz ples smreka na vjetru. Na desetke kilometara uokolo valja se po planinama i dolovima bujna šuma, a ljeskanje u daljini odaje more na drugoj strani. Ipak, ni Jadran ni zelenilo nisu u središtu pozornosti, nego bijeli stjenoviti tornjevi u zelenome moru, čija glatkoća bliješti na podnevnom suncu. Geografska izoliranost i ovakva divljina rijetke su pojave u Hrvatskoj.
Post je objavljen 15.11.2009. u 12:29 sati.