sinoćnji razgovor:
Kćer: Dosadno mi je.
Tata: Odlično.
K: Upravo sam rekla da mi je dosadno, a ti kažeš da je to odlično!
T: Zato jer je. Ako imaš vremena za dosadu, iz dosade se može pojaviti nova ideja, koja će te zainteresirati i tako ti prestaje biti dosadno i počinje ti biti zanimljivo.
K: Kada prestaje dosada? Jaslice - dosada. Vrtić - dosada. Škola - dosada. Posao - dosada. Mirovina - dosada. Kada to prestaje?
T: Baš si zabavna. Kao prvo, u jaslice nisi ni išla. Vrtić ti je dobrim dijelom bio zanimljiv. Škola je, pa, takva kakva je, tu za sada ne možemo puno napraviti, pa ju je najbolje prihvatiti. za sada.
(intermezzo: u trenutku pisanja, sljedeće, tj. ovo jutro, kćer uleće u sobu i ponovo izjavi nešto o dosadi. Tata kaže kako upravo piše o tome. O čemu?, pita ona. O dosadi, kaže on i pročita joj prethodno napisano. Ona se smijulji jer prepoznaje sinoćnji razgovor, ali napominje kako "nije baš sve tako rekla". Tata kaže da zna nije, ali da u proces mora uključiti svoju spisateljsku slobodu, ali da poanta ostaje ista. A sad idemo dalje.)
K: Koja je svrha mog života?
T: Ovo pitanje nisam očekivao još koju godinu ili malo više od koje godine i zanimljivo mi je da ga postavljaš. Kao prvo i osnovno, život nema nikakvu posebnu svrhu. A za potrebe odgovora na tvoje pitanje, svrha života je da budeš sretna i kreativna. To ti je svrha sada i to je svrha uvijek. Nema druge svrhe. Sretna i kreativna! Sve je u tvojim rukama. Idemo sada na "Ding dong priče"?
K: Može.
Post je objavljen 23.02.2020. u 10:41 sati.