Sjećam se bila je to čudesna noć, noć puna ljubavi. Mladi je mjesec krenuo na svoju noćnu pustolovinu beskrajem, a Venera je, pod velom večernjice, u jednom trenu dotaknula tamnu stranu mjeseca i otkrila njegovu tajnovitu igru sa suncem. Pred mojim očima se prosula, rijetko viđena, pepeljasta svijetlost. Vidjeh i vrhovnog boga Jupitera koji je, kao uvrijeđeni ljubavnik, iz daljine promatrao tu rijetko viđenu ljubavnu igru. Mjesec mi svojim svijetlom potvrđuje da u središtu duše, već postoji Bog,koji moju začuđenu dušu sjedinjuje s igrom neba i dozvoljava joj da se uzdigne iznad materije, da bude slobodna i sretna. Zaslijepljena ljepotom trenutka, dozvolih zvijezdama da me uvedu u san.
Tvoja blizina je veliko ljubičasto more po kojem sve moje zvijezde tvojim tragovima plove,
šapno si, jugozapadno nebo, sjaj boginje ljubavi, nježnost lahora i mjesec u tvojim očima.
Vjetar osjećam kao nježne ruke neba, kao tvoja milovanja, kao ljepotu ljubavne igre,
kao ljepotu sna.
Upitah te jednom... tko sam? što sam?
sada osjećam ja trajem u snu i u tragovima tvoje blizine.
Venera mi otkriva tajnovitost tmine u koju se skrilo moje uznemireno srce.
To je samo privid, varka neba, sunce je uvijek tu i grije i miluje
i blaži strah.
Postajem mekana trava i volim tvoje korake u tragovima tvoje blizine
i žedna pijem radosne suze neba i ne dam životu da ugasi tebe, veliko sunce, ljubav.
od tebe sebe u sebi skrivam, a tebe u tebi volim i sve što je naše, za tebe i za sebe
u ljubavi snivam.
Spoznah istinu i veliku zabludu nekog davnog vjerovanja.
Nema je, ne postoji tamna strana mjeseca.
sve je privid, lijepa obsjena sutona.
Venera nam s vremena na vrijeme odaje tajnu
krabljnog plesa tog lutalice.
U pepeljastoj svijetlosti naslutih tajnu strahova koji izranjaju iz tamne strane života. Sunce je uvijek tu, unutarnje sunce istinskog postojanja ubija tamu i uvijek iznova obećava svitanje života.