(in memoriam na mog tatu: 02.12.1904. - 19.02.1992.)
imao je duboke tamne oči,
uvijek je sjena bila u njima
kao da se bojao života,
ali živio ga je dugo
pazeći na mene
kao ptica koja me krije
ispod svoga krila
bio je brižan i dobar,
strogošću je pokazivao ljubav,
osjećaje je krio duboko u sebi
da povrijeđen nikad bio ne bi,
jer ta osjetljiva duša
još i danas moje misli sluša
i čuva me u tišini
pa kao anđeo bdije,
da se ne izgubim
u ljudskoj divljini
otac moj,
taj čovjek brižni,
ostat će mi
u vječnoj uspomeni
napisano: 07.02.2020. u 20:35h - iz nove 16. neobjavljene zbirke; nakon 11 mjeseci iza tatinog odlaska u Nebo, otišla je i mama za njim, a ja sam kao ovo drvo na slici - ostala sama u pustinji života
sad sam se jako ugodno iznenadila :) TOP LISTA NAJČITANIJIH PISACA