Mi smo zapravo komentatorska nacija. Jel se nešta dešava, eto zilijarda komentara, naravno najviše onih sa negativnim predznakom. Srećom nas ima svega četri i nešta sitno miliona, jer da nas ima recimo dvadeset miliona pa to bi izgorio internet od komentara. Gore nego kad sijevne najfriškija polugola, ako ne i gola fotka najpopularnijih izlagačica građe ženskog tijela po društvenim mrežama.
Pa recimo precjednička inauguracija bude zasjenjena izvedbom himne. Jedni pljuju, drugi oduševljeni jer da eto sad konačno imaju volju slušat himnu. Pa bi ja izrekla svoje skromno, nestručno mišljenje ak uopće ikoga zanima šta ja mislim.
Prvo, definicija himne je vrlo jasna - himna je reprezentativna pjesma, najčešće države, koja se pjeva ili svira u svečanim i službenim prilikama, tak bar kaže vikipedija. Sukladno definiciji himne, mišljenja sam da onda nema puno prostora za modulacije, šta melodijske šta tekstovne. Himna mora zvučat onak kak inače zvuči, jer koja je svrha pjevanja himne ak je dovedena na rub neprepoznatljivosti? Bojim se da ovu današnju verziju teško da bi zvukovno identificiro i sam Josip Runjanin. Drugo, odabrat izvođača himne za inauguraciju je jako sklizak teren, šta se i danas dokazalo. Odabrali su glazbenu divu ovih prostora, ali divu koja svaku svoju pjesmu svaki put drugačije izvede. Improvizacija je njeno srednje ime, ona nikako ne trpi jednolično ponavljanje melodije. Pa se onda desi da je prva strofa ajde i prepoznatljiva, al u drugoj nastaje determinirani kaos; prvo se malo tekst mijenja ( ko da je i bitno jel prvo Sava il je Drava, bitno je da se ne upotrijebi Kupa il Mura jer bi to izazvalo još zilijardu komentara ), a melodija odlazi u domenu potpune nepoznanice. Da je sad ide opet otpjevat zvučala bi potpuno drugačije, to znate isto ko i ja. Treće, mišljenja sam da u ovakvim prigodama svakako treba ostat na tradicionalnoj izvedbi; komorni sastav mješovitog zbora izveo bi himnu besprijekorno dobro. Al onda danas ne bi bilo razloga za komentiranje. Baj d vej, sjetilo me to na izvođenje himne prije neke rukometne utakmice kad je nesretna pjevačica tolko skiksala da je zvučalo ko himna Burkine Faso, jedva igrači prihvatili pjevat pa onda pomalo i publika, biće su mislili da su došli na krivu utakmicu. Četvrto. dok sam gledala snimku došlo mi je žao onih vojnika koji moraju držat ruku na pozdrav, ukočeni ko voštane figure, jer je izvedba bila ko usporeni film; trebaš ti držat ruku ukočenu u laktu četri minute umjesto dvije jer se izvedba možda malo otegla.
Peto i zadnje - evo dokaza šta sve ona može radit glasom. Gubec-beg je bez nje bio nezamisliv.
Da sam mogla bit na njenom mjestu, izbjegla bi improvizaciju. Ak zbog ničeg drugog, da me ne zatrpa lavina komentara, i pametnih i onih malo manje pametnih.
Post je objavljen 18.02.2020. u 20:36 sati.