Prošlo je više od godine otkako sam pisala ovdje. Mnogo toga se izdogađalo što me okrenulo i pokrenulo. Novo ja koje svakim danom prevladava sve više i koje mi se sviđa. Okrenuto svjetlu i pozitivi više nego ikad. Unosim boje u svoj život koliko god je to za staru darkericu netipično. Kako mi je moj zadnji jyotish konzultant rekao, možeš ti i u narančastom slušati death metal. Veli kako boje jako utječu na nas, a da nismo svjesni. Vjerujem mu, a stalno robijanje jednoj boji isto nešto govori o nama.
Veselim se proljeću, kao da se već najavljuje u toplijim danima ove veljače. Ništa me toliko ne pokrene iznutra kao rascvjetale krošnje i sunce na obzoru koje mi bliješti u lice dok se vozim biciklom po Jarunu. I ljeskanje Jaruna onda. I miris bilja koje cvjeta. I sve zaokruženo jednom finom kavicom. I pogledom na drveća. Volim drveće, gdje god se okrenem pogled mi hvata neko stablo.
Neću pisati o prošloj godini, završila je. Cilj je ispred, a ne iza.
Nadam se da ste dobro i da tišina ovog puta neće biti duga.