Marketing
Međaši
Foto: otočka
Nevjerojatno je kako su obiteljski odnosi idilični dok se ne takne u podjelu ostavštine predaka.
Strikan je svojim dolaskom potaknuo neke rasprave. Pa se dogodio obiteljski bum, bum.
Starome se, za sve imovinske udjele u baštini predaka, doslovno fućka. Ionako je jednom nogom u grobu. Ma kako to grozno zvučalo.
Ja sam jedinica. Breme održavanja ove moje, velike kućerede u Vali, ko tri grbe na leđima. Za ništa drugo, od svih ostavština pra pra naših, nisam zainteresirana. Niti iskazujem ikakve materijalni želje. Potrebe još manje. Ni u snu mi se ne kopa po papirima krivosuđa. I raspetljava uknjižba unazad. Do unedogled. A ja pravnica, pa svi to očekuju od mene.
Javila se najprije druga strana. Pa treća. Pohotna. Svi bi sve. I nad idilične family odnose nadvio se tamni oblak. Rođaci se uskomešali. Krenuo psihološki rat. Lavina međusobnih riječi. Milijun poziva. Sve bez potrebe. Baciš kost, a bjesni psi navale. Gluposti ljudska, velika li si.
Stari neće ništa. Ja neću ništa. Stalo nam samo do vlastitog mira. I naša četiri zida. Koja je svojim rukama podigao upravo moj otac. Na kupljenoj zemlji.
Sve im prepuštamo i poklanjamo. Ali ni to nije dobro. Naša nezainteresiranost za ratne i vlasničke pokliče stvara dodatne tenzije. Kome i koliko se poklanja. I tako se od idile u široj otočkoj obitelji stvorio parangal. Perpetum mobile.
Najveći dio proteklih dana sam se na sve smijuljila. I analizirala di sve ovo vodi.
Ko u dobro režiranom filmu, istina je prva poginula.
Pitam se, šta bi bilo da Stari, kao najstariji sin želi išta. Bilo šta. Da ja, kao njegova kći, želim nešto. Bilo šta.
Hvala ti, Bože, na nepostojanju ikakvih želja. Osim onih vezanih za zdravlje.
A međaši će se morat međusobno suočavat. Pa kome kost više, kost manje.
Svakako, zateklo me.
Ja vjerovala, idila u široj obitelji, do vječnosti.
Kad ono, za centimetar starine, jezici ko ošti noževi.
Eto, ko voli, nek se bakče.
Ja, ni u snu.
Post je objavljen 16.02.2020. u 15:06 sati.