Pregled posta

Virusna stega i krugovi

Kratki izvještaj s virusne linije u Šangaju: prošao je i treći tjedan karantene.

Broj umrlih se popeo na tisuću i pol, ali broj novih slučajeva opada, dakle, nadamo se najboljem. Pri svakom ulasku u prostor s više ljudi mjere nam temperaturu, stražari i čistačice su jedini koji vrijedno rade ovih dana, jedni mjereći, drugi dezinficirajući. Stražari idu s megafonima i obavještavaju ljude što i kako treba:

Ljudi su disciplinirani, drže se uputa i ne stvaraju gužvu, nema panike ni nervoze.

Dućan preko puta ulice nam spašava glavu, ima svega što je nužno. Čak se našlo i gljiva i zeleniša:

Ima i tosta, što za Kinu i nije loše, i džema od jagode i kupina. Fali nam jedino keksa bez luka ili nekog drugog čudnovatog sastojka, i dobre kave-za to treba otići u Carrefour ili neki slični dućan, za sad smo to izostavili. Ovi su bili dobri, usprkos sibirskozvučnom imenu, ali smo pojeli sve koje smo našli u dućanu:

Med je bio...hm, baš me zanima što sam to pojeo, okusom i mirisom nije nimalo podsjećalo na med, navodno kombinacija tri meda, a po tekućem stanju mislim i dosta nekog slatkog sirupa:

Za sad mi nije narasla druga ruka ili noga.

Istrenirali smo svoje sposobnosti kuhanja u mikrovalnoj, riža, tjestenina, polenta, kaša od prosa...što ćeš boljeg! Uz njih neki sos-toliko soseva nismo pojeli zadnjih deset godina, ali nema baš puno drugog za dodati neki okus, pa iskorištavamo sve što nam padne pod ruku, od sojinog do kečapa i sosa od ostriga. Trebat će nam pošteni detox kad se vratimo u Evropu!

Da očuvamo mentalno zdravlje, svakih par dana odemo prošetati okolnim ulicama, evo par zanimljivih detalja s tih šetnji.

Netipična ulica za Kinu, ali ne za Šangaj:

Pogled u bolju budućnost. Uvijek me iznenadi da još koriste tu otrcanu ikonografiju.

Arhitekti se tu mogu iskazati-sjedi, nedovoljan!:

Ponekad nije tako loše-dobar!:

Bravo, vrlo dobar:

Odličan!

Posebno mi se sviđaju ukusno izvedene kutije za klimatizacijske uređaje.

Žica život znači:

Obratite pažnju na sušenje odjeće, to je ovdje obavezni element, bilo na starim ili novim zgradama:

Noću, kad se da i zrak se diše a ne jede, tura trčanja oko ovdašnjeg Poljuda:

Prošli tjedan sam otrčao svoj prvi šangajski polumaraton, a jučer drugi, osam krugova oko ovog kompleksa, plus dolazna i odlazna putanja. Ako tako nastavim bit ću dobrano spreman za prijelaz Julijcev ili nečeg sličnog u ljeti! Iako, ovdje je trčanje najčešće moguće jedino s maskom, i to s dobrim razlogom: evo usporedbe istog pogleda, na gornjoj slici je zrak koji se diše, a na donjoj koji se jede:

Ponekad znam da bi mi bilo pametnije, i zdravije, gurnuti glavu u kartonsku kutiju i popušiti kutiju cigareta sjedeći u fotelji, ali što ćeš, kad nas ima i mazohista! Meni je trčanje više meditacija nego sportska aktivnost.

Kad te vanjski faktori ometaju u normalnom životu, treba se okrenuti sebi i održati ravnotežu koliko se da. Čitamo, pišemo, pričamo... i čekamo na bolje dane. Ovakve situacije me podsjećaju na ispravno postavljanje prioriteta u životu. Možda odem saditi milune i ćetrune i boba na svoje polje na otoku kad se vratim, a ne glumiti bjelosvjetskog znanstvenika? Teško, falilo bi mi kontakta na živu, aktivnu znanost. Ništa, možda će doći i takav moment.

Po većem broju ljudi i vozila na ulicama je vidljivo da se život polako i oprezno vraća. Na ulazima u grad su kontrole, mjere temperature ljudi u vozilima na auto-cesti i u javnom prijevozu, provjeravaju otkuda tko dolazi i je li nužno da putuje. Nadam se da će to proći koliko-toliko sigurno i bez većih problema, kad se par miliona ljudi vrati tokom idućeg tjedna!

Post je objavljen 14.02.2020. u 15:16 sati.