Nekad smo u životu silno jaki. Golijati. Pouzdani u svoje JA. Stabilni. Ukorijenjeni u odlučnost. Izdržljivost. Snagu.
Možemo sve.
A onda zna zapuhat neki čudan vjetar. Očekivan. Ili ne. Sasiječe nas. Rastavi u komadiće. Razbuca dušu. Iščupa srce.
Ranjeni, nastavljamo. Možda jači. Ili ne?
Opustošeni, gradimo se nanovo. Zacjeljujemo. Vidamo rane. Pokušavamo dohvatit uspravnost života. Jer dar je dar. Ne odbacuje se. Nego ljubi.
Tražimo uporište. Puno ljudi, puno različitih uporišta.
Dok ne povrjeđujemo jedni druge, sva su ispravna.
Padanje, dizanje.
Izmjena sinusoida od točke A do točke B.
Za neke su drugačije postavke ovih konfiguracija.
Nevažno.
Tolerancija je ionako jedna od najvažnijih uspravnost života.