Najzapadniji predio Istarske županije, ujedno i Republike Hrvatske, tvori serija rtova i uvala koji spadaju u područje Grada Umaga. Od juga prema sjeveru redom su: rt Lako, uvala Lako, rt Donja Savudrija, uvala Ravno, rt Stara Savudrija, luka Savudrija i rt Gornja Savudrija.
Šetnju smo započeli u uvali Lako u naselju Bašanija (256 stanovnika – 2011. g.). U uvali se nalaze zanimljivi "viseći vezovi" za barke.
Od uvale Lako, krenuli smo obalnom šetnicom prema sjeveru. Nakon tristotinjak metara stigli smo do svjetionika Savudrija.
Svjetionik Savudrija, s kulom visine 29 metara, nalazi se na rtu Donja Savudrija. Svjetionik je izgrađen 1818. godine i na prvom paljenju je prisustvovao austrijski car Franjo, te je ujedno najstariji aktivni svjetionik na Jadranskom moru. To je bio prvi svjetionik na svijetu koji je koristio plin dobiven destilacijom ugljena, koji se vadio u rudnicima kamenog ugljena na Labinštini.
Postoji legenda o austrijskom grofu Matternich koji je izgradio svjetionik Savudriju u znak ljubavi prema lijepoj hrvatskoj plemkinji, u koju se zaljubio kada ju je upoznao na jednom balu u Beču. Građevina nije nikada dočekala svoje stanare. Plemkinja je umrla od teške bolesti nekoliko dana prije završetka gradnje svjetionika, pa ga grof više nikada nije posjetio. Prema legendi, i danas se u praznoj zgradi čuju koraci plemkinje.
Malo dalje od svjetionika Savudrija ugledali smo još tri konstrukcije "visećih vezova", dvije drvene i jednu metalnu.
Nastavili smo dalje asfaltiranom cestom prema istoku. Nakon šestotinjak metara, na mjestu gdje se uvala Ravno najdublje uvukla u kopno, skrenuli smo lijevo na šljunčani put.
Nakon pedesetak metara skrenuli smo lijevo i spustili se na plažu koja je popločena betonskim pločama. Nakon stotinjak metara skrenuli smo desno na betonsko stepenište s kojim smo došli na šljunčani put, te nastavili na sjever.
Put prolazi pored objekta koji služi kao košarkaško igralište i ljetno kino. Dalje smo prošli pored skupine drvenih kućica.
Na samom rtu Stara Savudrija nalazi se ugostiteljski objekt.
Od rta nam je trebalo između 600 i 700 metara da puteljkom stignemo na asfaltiranu cestu, na kojoj smo skrenuli lijevo.
Asfaltirana cesta prolazi preko povremenog vodotoka potoka Savudrije. Nekoliko metara sjevernije od potoka nalazi se raskršće na kojem je stari kameni vodovod.
Na raskršću smo skrenuli lijevo prema starom dijelu naselja Savudrija (253 stanovnika – 2011. g.), potom, nakon pedesetak metara, desno i cestom stigli do župne crkve sv. Ivana Evanđelista.
Župna crkva sv. Ivana Evanđelista je izgrađena u 10. ili 11. stoljeću, ali je 1826. godine potpuno rekonstruirana, pri čemu je stara srušena. 1869. godine uz crkvu je podignut dvadesetmetarski zvonik.
Sa zapadnog dijela parkinga, koji se nalazi ispred crkve, počinje put s kojim smo se spustili u luku Savudriju.
U luci smo krenuli prema sjeverozapadu, prema lukobranu.
Na vrhu lukobrana se nalazi svjetionik koji nalikuje na kamenu kulu.