Gdje god krenem, sjene su uvijek blizu.
Samo korak udaljene? Nekad manje?
Jedan otkucaj srca? Jednu misao?
Ponekad se nalaze daleko bliže.
Ne mogu reći da me slijede.
One imaju neki svoj put.
Povremeno se ukrsti s mojim.
Povremeno dijelimo korak.
Nekad davno, bilo me strah.
Sve dok nisam shvatila jedno:
One će mi zauvijek biti suputnice.
Nikad me neće ostaviti samu.
Kad me ljudi ostave samu,
Kad mi se tragovi izgube,
Kad ostanem na hladnoći,
Sjene će uvijek pružati zagrljaj.
Post je objavljen 08.02.2020. u 14:34 sati.