Prošli tjedan sam radila puno iznad norme. Odrađivala i svoje i nečije sate.
Negdje početkom tjedna mi je tijelo doslovce počelo vrištati da usporim.
Zato sam si danas dozvolila jedan slobodan dan.
Nisam shvaćala koliko sam zapravo umorna. A bila sam iscrpljena.
Trebao mi je jedan dan da ne mislim na ništa.
Da ne rješavam probleme. Da budem u praznom hodu.
Danas spavam većinu dana. Kasno sam se probudila.
Popila kavu. Počistila sobu koja je bila u kaosu.
Presvukla posteljinu. Složila onu hrpu odjeće s ladice u ormar.
Zatim sam ručala. Popila pivo. Opet zaspala.
Spavala sam mirno. Ne sjećam se snova. To je dobar znak.
Noćnih mora se uvijek sjetim i proganjaju me tokom dana.
Popila sam još kave. Učila malog susjeda engleski.
Da, i na slobodan dan nekako se bavim poučavanjem.
Mislim, radi se o osnovama osnova. Nekako ide.
Sad sam upalila malo glazbe. Danas malo blaža varijanta.
Indie. Otkrivam nove bendove. Foalsi su bili ugodno iznenađenje.
Prestajem razmišljati. Dišem. Jednostavno postojim.
Post je objavljen 07.02.2020. u 18:23 sati.