Marketing
Prostor vlastitosti
Pričala je o teškoj sudbini, nezadovoljstvu mužem, djecom, svekrvom, slabo plaćenim poslom, skupila je sve probleme u jednu košaru i sada ih vadi, jedan po jedan, crni ljudi, crnih misli.
Znam je otkad smo bili djeca. Život ju je samljeo, pa ispljunuo nemilosrdno. Kao da je zaboravila da i sami imamo utjecaj na postupke i odabire, promjene, miri se sa sudbinom, uživljena u ulozi žrtve. Prstima skuplja i zadnje mrvice i trpa ih u usta, slatkorano.
Sjećam se svih onih želja koje je pomno zapisivala u svim bilježnicama koje je posjedovala. Izgorena u htijenju.
Sada sjedi nasuprot mene ljuštura, kao kuća prazna, tek odjek onog što je trebala biti.
Mislim, možda ona misli isto i za mene. Dvije ljušture s cigaretama između prstiju.
Gubim se u vrtlogu njenih misli, promatram oblake, lijepe, bijele, one snježne. Malenost naših bića, tek usputni šetači prije duhovnih prostranstava.
Ne znam kako ne vidi, poniznost čuda koji nam je darovan, svakodnevno.
Post je objavljen 06.02.2020. u 06:39 sati.