eno se ona misleča potužila svom kokošinjcu da se ona osječa loše zato šta nema svoju sobu, doduše ima sobu ali ju je dala mužu da u njoj odlaže alat šta se svrimenom pritvorilo u šupu. znači ovo bi bio jedan edukativni post o tome kako doč do svoje sobe, ka šta se eto meni i ostvarilo a da nisan ni poželija. najprije moran kazat da je to išlo u fazama, to van ga dođe nešto slično izgradnji pelješkog mosta, nemoš odma sve odjedanput iako ga rade kinezi, nego osluškivat bilo svog supružnika pa ako triba proč i dvaest godina ka i za napravit pelješki most.
prva faza se nametnula sama po sebi kad su dica već toliko narasla da je njima tribala svakom svoja soba. ta faza je prošla bez većih problema na naćin da smo njima ustupili svoju sobu koja je velika i pritom je prigradili. je doduše da su dobili izbice, ali svoje izbice u kojima su mogli radit sve ono šta dica rade, a mi se priselili u njihovu malo veću izbu. jedan od večih zahtjeva tog humanog preseljenja je bija kako uvuć krevet, no kada imaš zlatne ruke svaki problem postaje tvoj uspijeh pa tako i smještaj kreveta.
u drugoj fazi se tribalo pobrinit za prilazne putove do kreveta jer je soba uska i ostalo je taman toliko mista da svak dođe do svoje strane, no onda na scenu stupaju sve one stvari koje jednom mogu zatribat pa su se tako zakrčili i prilazni putevi i jedini pravac osvajanja kreveta bio je frontalni napad.
treća faza je zahtjevala osvajanje prozora, jer šefika oče da joj je prozor otvoren a ja nebi da uvatin plauritu pa je nakon frontalnog napada i ušuškavanja sljedilo i osvajanje prozora. kao i sve uspješne akcije takvog tipa čekaš da neprijatelj zaspe, no onda nastaje drugi problem, svak oče nogama dotaknit čvrsti oslonac, a kako je šefika krača od mene tako se ona spušta niz krevet dok se ja penjen uz krevet, to za posljedicu ima to da odvuće deku sa sobon a ja ostanen otkriven tako da je prijetilo i fizičko razdvajanje krveta čemu su se kao problem ispriječili međuljudski odnosi i nije prihvatila moju ideju da njen krevet stavin na kolica i da je privučen kad je uvati želja, usto su dodatni problem predstavljali i prilazni putevi koje je tribalo raskrčit na nepristupačnom terenu tako da je ta faza završila sa dva odvojena pokrivaća. eeee ta dva odvojena pokrivača su strateški faktor u osvajanju kreveta a time i sobe.
četvrta faza ili takozvana terminantna faza ne bi bila moguća bez taktičkog prepuštanja kauča zadi postizanja strateški važnog kreveta. u četvrtoj fazi je od presudne važnosti da hrčete i da subjekt na kojeg je usmjereno djelovanje ne zaspe prije vas, a za to nam je potreban kauč. dakle, subjektu nad kojim se vrši hibridno djelovanje agenasa prepustite da se opruži i opusti na kauču dok gledate tursku seriju, ako nema života na vagi ili ljubavi na selu. taktički potez je odlazak na spavanje za vrijeme posljednjeg seta reklama koji, baj d'vej, traje dovoljno dugo da vi zaspete jedino šta tribate uskladit je unutrašnji sat koji će aktivirat vaše tajno oružje, uspavanog čekača, hrkanje.
nakon uzaludnih pokušaja da se uspavanog čekača deaktivira probadanjem laktom u rebra jedina opcija koja tako obrađenom subjektu preostaje je ić spavat na kauč tako da je peta faza, osvajanje sobe, ostvarena bez mučnog procesa rastave a sve u duhu miroljubive aktivne koegzistencije.
Post je objavljen 05.02.2020. u 11:23 sati.