Uđite časno u mili nam Grad
sa notom od slavlja, k'o gost rad,
pa htijenjem mira neka vijori,
blagoslov riječi biskupa zbori,
milošću puka od svetog trona
festa, dok traje, uz sva naša zvona!
Namjerom dobrom otvorismo dom
(procesija tiho Sradunom hodi)
ćuteći ponos svatko pod svom
izvijajuć' barjak mirima godi.
Zabalali Linđo neđe u kantunu,
nošnjom se diče od svih strana svijeta,
zavonjala kuća pohodeć' je punu,
dohode gosti, ulicam' šeta.
Tisuću ljeta tako je bilo
i još više neka će biti,
grom puške od trombunjera
molitvom zove: "Grličaj se i ti."
Pa tiho poleti, golubico plaha,
iz ovog vječno ponosnog Grada,
blaženog parca SVETOGA VLAHA,
poruku mira ponesi mlada.
I skladam sada:
"Nek' štuje vazda, nek' se veseli
svatko, tko vjere otkrije čar,
a ova pjesma Dubrovnik slavi
iskrenog stiha i srca na dar.