Sinoć sam uživala u svome gradu koji me vremenskom crtom
na Korzu, ulicama, trgovima, mjestima
vraćao i crtom moga života.
Rođena sam u Rijeci i živim ovdje sva četiri desetljeća.
Mogla bih pisati o emocijama koje se bude
čitajući razne komentare
na portalima i društvenim mrežama,
mogla bih zamjerati i izvikivati "svoje",
pljuvati "tuđe",
ali Rijeka u meni je poput svih rijeka protočna,
fluidna, nježna, emotivna, uzburkana, životna.
Upravo taj život od rođenja koji su obilježili,
sada već pokojni roditelji,
gradivši Rijeku i paralelno obiteljsku kuću
u jednom od dijelova Rijeke,
moje školovanje, izlasci, prve ljubavi,
druge, treće...do osnivanja obitelji i dva mlada,
ali obećavajuća Riječanina
dozvoljavaju i stvaraju emocije sreće,
ponosa i sretnoga života u
gradu na Rječini.
*ne stane jedan dan u cijeli post,
kao ni cijela povijest Rijeke u jednu godinu.
Dobrodošli u Rijeku, Europsku Prijestolnicu Kulture 2020!