Drugi drugi je za mene simbolički važan i zanimljiv datum. U sebi ga izgovaram kao u onom jinglu na hrvatskom radiju, na drugom programu. Drugog drugog 2013.-e u rano jutro dok sam još bio u krevetu, u meni se prelomilo i donio sam odluku: prodajemo stan, počinjem tražiti teren za kuću. Uskoro sam tu odluku i glasno objavio, s napomenom da se zapamti taj datum - drugi drugi. Ja sam ga svakako zapamtio. Dori je tada imala godinu i pol i spavala je u svom krevetiću. Sada ima 8 i pol i spava u svojoj kući, koja će u dogledno vrijeme, nadam se što prije, biti i sasvim dovršena. Cijeli proces je bio uzbudljiv, izazovan, po malo lud, ponekad traumatičan, mukotrpan, često neizvjestan i predug, a jedno vrijeme je izgledalo da će, zbog birokracije, sve propasti. Imao sam niz razloga za tu odluku drugog drugog, a jedan od važnijih je bio da mi je bila neprihvatljiva ideja da ona mala od godinu i pol odrasta u neboderu, usred sve te otuđenosti i ljudske hladnoće.
Ovaj drugi drugi se ponovo nešto prelomilo. Od sada krećem u niz novih izazova s idejom: život je jedan, život je kratak, dat ću sve od sebe da idem tamo gdje me srce vodi, da na kraju ne ostane ništa za čime bih trebao ili mogao žaliti. Ovaj drugi drugi čak lijepo i izgleda. 02.02.2020.
Post je objavljen 02.02.2020. u 08:09 sati.