Razmišljajući što da napišem za pretposljednji dan kao 'bloger tjedna' na um mi je pala ideja da iz svojih starih Dnevnika nađem što sam radio prije šezdeset godina na današnji dan.
Na današnji dan 1960. godine bila je subota. Zapis počinje ovako:
„Danas sam u jutro zaista dugo spavao. To je za sada dok imam ferijere rekord (i danas teško ustajem). Spavao sam do pola jedanaest. (…) U tri sata idem motorkom (vlak) u Zagreb. Onda sam čitao i pročitao knjigu Artura Clarka „Ostajem na Marsu“. Knjiga mi se naravno vrlo dopala, a iz samog naslova vidi se njezin sadržaj.“
U nastavku teksta opisujem kako sam se kartao s bratom i stalno ga pobjeđivao, pa se rasplakao. On je to pripisao da ja „švindlam“, varam. Prekinuo sam igru i popodne otputovao u Zagreb kod barbe, očevog brata.
***
Napisano mi se učini šturo za jednog 'majstora pisanja' koji je dogurao do titule 'bloger tjedna' pa potražih u slijedećim tomovima nešto zanimljivije. Naletih na zapis s nadnevkom 12. travnja 1961. koji, preko romana „Ostajem na Marsu“ ima stanovitu vezu s opisom iz 1960. godine.
Tekst započinje ovako:
„Na današnji dan ostvarila se davna želja mnogih ljudi i mnogih generacija. ČOVJEK JE POLETIO U SVEMIR.
Ostvarene su želje Ikara i ostalih smionih letača koji su letjeli na visinama od 2 metra, pa do današnjeg leta na 300 km.
(…)
Kad sam tu vijest čuo, da je sovjetski astronaut Gagarin poletio u svemir, ja sam posve nehotice počeo skandirati Ga-ga-rin. Zaista me uhvatilo oduševljenje. Kako i ne bi. Ta svi oni stripovi, romani fantastičnog sadržaja počeli su se ostvarivati. PRVI KORAK ČOVJEKA U SVEMIR je ostvaren. Prvi čovjek je poslao svoju poruku sa visine od 300 km iz svemira. Čovjek je zakoračio u svemir. Vrata ostaju otvorena.
Da što jače istaknem ovaj dan nacrtao sam ovu sliku. No letu u svemir posvetiti ću i strip, a nadam se da ću isto zvanje i izabrati.“