Budim se iz lijepog sna u to čarobno jutro...S veseljem protrljam oči i nabacim osmijeh kad ugledam zrake sunca što sramežljivo probijaju kroz roletne. "Napokon sunce" kažem naglas razdragano. "Napokon sunce u gradu koji teče" Pogledam na desnu stranu i vidim svog malog anđela kako spokojno spava u svim krevetu. Ustanem i lagano ga poljubim da ga ne probudim. Lagano mu pomilujem crnu kosu i nasmijem se koliko sam sretna i zahvalna što ga imam. Kuham kavu i uživam u samom mirisu. Uzimam šalicu, upalim radio i uživam u trenutku. Pomislim kako je život lijep kad se živjeti zna, kad odagnamo sve one loše misli i brige. Napokon shvatim smisao onoga što mi piše na šalici: "Nije svaki dan dobar, ali ima nešto dobro u svakom danu."
Post je objavljen 30.01.2020. u 19:12 sati.