U jednoj od nasih setnja oko rijeke jedne veceri nasli smo neobicnu stvar.
Listoliku ostricu, usred puta. Skoro sam stala na nju.
Vjerojatno ne bismo mislili nista o njoj da je On nije podigao i primijetio sare na rubovima.
Izgledala mu je drevno. Materijal se cinio kao bronca s relativno malo zelenkaste patine.
Neko vrijeme ga je ostrica zaokupljala. Istrazivao je. I u kontaktu sa jednom konzervatoricom ispalo je da smo zbilja nasli komadic povijesti.
Ostrica je ispala kao vrh koplja, broncano doba, kultura sa zarama.
Pitam se koliko je ljudi prije nas proslo tim istim putem, pored koplja, ne smatrajuci ga nicim posebnim. Komadom lima. Vrskom potrgane ograde.
Koliko samo povijesti ima u tom predmetu, koje stane u dlan. Tisucama godina skrivalo se, u rijeci ili uz rijeku, cekalo da bude pronadjeno.
Uglavnom, danas sam nalaz predala u gradski muzej. Neka bude konzervirano i izlozeno, kao svjedok minulih vremena i povijesti mog kraja.
Post je objavljen 30.01.2020. u 09:01 sati.