Jučer sam na brzake pregledao video u kojem se John Densmore iz Doorsa (evo, moram naglasiti da je iz Doorsa, inače bi rijetko tko znao koji sad to John Densmore; jedino za Jima bi bilo nerazumno i nepotrebno naglašavati "Jim iz Doorsa"; ludost) prisjeća Jima. Napisao je i knjigu ne znam o čemu točno. Objasnio je svoj recept za uspjeh, koji i nije nešto novo, ali ga je zanimljjivo čuti iz perspektive nekoga tko je bio dio jednog planetarnog uspjeha i postao dio legende. Tri stvari, rekao je. Ovim redom: sreća, trud (ili nešto slično, to nisam dobro razumio), a onda na kraju talent. Jer toliko je talentiranih ljudi okolo i da bi se sve poklopilo za isplivati na bilo koju vrstu scene, nije lako. Sad mi se ponudio neki video koji dobro ilustrira tu tvrdnju. Cura iz videa svira na ulici (busking), očito je odlična i vrlo talentirana. S tim u vezi, zanimljiv je prvi komentar koji stoji ispod videa (barem trenutno prvi) u kojem komentator kaže, a to je i poveznica s onim što je John rekao o uspjehu, kako ga živcira što talentirani ljudi kao što je ova cura sviraju na ulici za sitniš, dok su glazbene ljestvice pune plastičnih antitalenata koje izvode smeća dorađena u studijima, za milione ("it annoys me when you have really talented people like this young lady having to play on the street for pennies whilst the charts are full of plastic talentless studio created crap making millions ...sad"). Komentator je potpuno u pravu. Takav razvoja događaja se odvija i u Hr i po svuda. Ali ja se pitam, radi li se o čistoj sreći? Za planetarni uspjeh, poznatost itd., vjerojatno da. To je teško predvidjeti. Dokaz su i Rolling Stonesi, koji su realno više-manje smeće, s onim majmunom što trči po pozornici i razvlači usta, krevelji se, uvjeren kako je veliki i važan umjetnik (u što su uvjereni i milioni njegovih obožavatelja, ali nema veze:), ali stvari su se poklopile i isplivali su, iako je bilo puno, puno boljih i talentiranijih glazbenika kojima se stvari nisu poklopile. No, da li se radi o čistoj sreći da bi čovjek uspio izgurati i razviti svoj vlastiti talent, kao no name, kao netko tko ne pretendira na neku poznatost i masovnost? Mislim da u tom slučaju ne vrijedi recept Johna Densmorea. Čak sam i prilično siguran u to. Može se raditi o bilo kojoj vrsti talenta, o bilo kojem području, od plesa, matematike, inžinjerstva, kuhanja, izrađivanja ručnih radova, podučavanja, doslovno bilo čega. Po meni, puka sreća nije prva stvar. Otkrivanje vlastitog talenta i trud su ključni. Uz to treba ubaciti više žličica upornosti i dodavati ih neprestano, najbolje bi bilo da se narikta automatsko ubacivanje. Bez upornosti ništa. Zatim spremnost na doživljavanje neuspjeha, to je jedan vrlo važan sastojak prema uspjehu, jer kao što je netko rekao, neuspjesi su samo stepenice prema uspjehu. Zatim, razvijanje vedrog duha, optimizma i dobrog osjećaja u sebi, uživanje u procesu. Uz sve to, sreća neće imati puno izbora, pa će se prije ili kasnije pojaviti. Ali, to više nije ona sreća s početka, to je sreća koju smo mi sami isprovocirali. To je, čak bih rekao, ruka svemira koja se pruža prema nama i čestita nam jer smo ustrajali bez obzira na poteškoće. To je za mene uspjeh i prema tome se krećem.
Post je objavljen 30.01.2020. u 07:49 sati.