Prije je bilo prije. Kakvo god da je bilo, bilo je. Završilo.
Padala. Rasla. Stagnirala. Propinjala. Trpila.
Naprosto život.
Izabrala odgovornost u zamjenu za život u Gradu.
Greška ili ne, o tome će sudac Vrijeme.
Došla u Valu.
Bajka i zamka.
Dobila na pladnju najljepši dio ove planete. A oduzela si društveni aspekt vlastitog života.
Nas troje i nitko više.
Pročitala milijun knjiga. Crtala. Slušala glazbu. Upoznavala biljke. Družila se s nebom. Zvijezdama. Morem. Suncem. Borovima.
Šetala miljama.
I onda se dogodio blog.
Ko novorođenče, pepav. U povojima.
Nisam znala ni šta, ni kako. Još učim.
Osjetila silnu radost u srcu. Osjećaj pripadanja. Vezanost.
Dijeljenje sebe. Prihvaćanje srodnih.
Virtualni, al živi svijet.
S radošću ga otvaram.
Pišem.
Čitam.
Upoznajem. Prepoznajem.
S tugom zatvaram.
Kad vidim da ima još puno onih koji bi radije vodili rat umjesto ljubav.
Al, ko što rekoh.
Život je to.