Bojim se da će mi jednog dana postati svejedno.
To mi je jedan od većih strahova.
Bojim se da više neću biti u stanju osjećati.
Ponekad mi se javi to stanje.
Isključim se od svijeta. Ugasim. Nestajem.
Provodim dane tako da se odmaknem od toga.
Pokušavam se ispunjavati svjetlosti i bojama.
Ipak, ponekad se javi to stanje.
Osobito kad sam zbog nečeg povrijeđena.
Isključujem bol tako da ne osjećam ništa.
Kad kaos u meni postaje prevelik
Strpam ga u jednu ogromnu prazninu.
Zjapeću. U tom stanju nisam sigurna da volim.
Gubim se, komadić po komadić.
Gubim sve ono što sam ikad voljela.
Nekad mi se čini da se taj dan lagano šulja.
I da sve što radim, samo odgađam neizbježno.
Post je objavljen 28.01.2020. u 21:30 sati.