Ne mogu se sjetiti otkada nas dvoje
raspravljamo koga je bolje imati – mačku ili psa.
A mogao sam i napisati: koga je bolje držati.
Svejedno. Nisam siguran da ćemo se ikada odlučiti
za društvo bića koje treba nježnost.
Pelin smo u goloj Dolini spomenika.
Kada netko nepozvan iznebuha pokuca
i ozlijedi nebranjenu tišinu
stan nam brže-bolje zamiriši na osvježivač zraka;
oboje uklanjamo lelujave tragove isijavanja
izdajničke kuhinje i mirisa naših tijela.
Mokro smo uže stegnuto oko vrata iščekivanja.
Još donedavno pred čitanje njušio bih knjige
hoteći ući svim čulima u obećanje. U zadnje vrijeme
razbacane su po podu, pored kreveta; vidim ih
kao i sve druge stvari prekrivene prašinom.
Sve dok ona ne uzme neku koju poželim pomirisati.
Hladna smo peć puna prijašnjeg žara pepela naše žudnje.
Post je objavljen 28.01.2020. u 19:49 sati.