Marketing
Putovima Crne punte
Na cesti Ž5103 (Labin -Koromačno), oko 1,5 km od naselja Koromačno, nalazi se raskršće s nesvrstanom cestom koja ulazi u naselje Brovinje, dalje vodi preko naselja Skitača do naselja Ravni, gdje se spaja s cestom Ž5081 (Ravni-Labin-Kršan).
Auto smo parkirali pored mjerne postaje Koromačno, koja se nalazi pored raskršća udaljenog stotinjak metara od izlaza iz naselja Brovinje u pravcu naselja Skitača. Brovinje se nalazi u Općini Raša, te je 2011. godine imalo 81 stanovnika.
Krenuli smo nesvrstanom cestom, uzbrdo, u pravcu Skitače. Cesta je građena na strmim padinama južnog dijela Labinskog poluotoka.
S desne strane ceste, oko jednog kilometra od izlaza iz naselja Brovinje, primijetili smo staru prometnicu koja je vjerojatno nekada povezivala Kromačno i Skitaču.
Zatim smo, nakon još jednog kilometra, stigli do prekrasnog vidikovca s kojeg pogled puca na otoke Cres, Zeču, Lošinj i Unije, te na istočnu obalu južnog dijela istarskog poluotoka.
Nakon uživanja u pogledu, nastavili smo dalje cestom koja kod vidikovca naglo skreće lijevo, prema sjeveru. Cestu smo napustili nakon nekih petstotinjak metara, tako da smo skrenuli naglo desno na makadamsku cestu koja se strmo spušta, na jug, prema morskoj obali. Malo dalje, od raskršća, nalazi se zanimljiv prometni znak (ONLY FOR SUV 4X4 VEHICLES).
Na makadamskoj cesti koja prolazi kroz makiju i kamenjar, uz desnu stranu, primijetili smo betonsko pojilište za divljač. Cesta je svako toliko omeđena suhozidima.
Nakon što smo se spustili oko 1,5 km makadamskom cestom, skrenuli smo lijevo. Nakon nekih 150 metara stigli smo do kuće u izgradnji i cesta je tu završila.
Vratili smo se nazad i nastavili dalje nizbrdo makadamskom cestom, te smo nakon tristotinjak metara, s lijeve strane ceste, uočili ruševine kamene kuće, vjerojatno pastirske
Napravili smo krug oko ruševne kuće, te nastavili dalje i nakon dvjestotinjak metara stigli do kapije i ograde koje "čuvaju" svjetionik Crna punta.
Svjetionik Crna punta je izgrađen 1873. godine na istoimenom rtu. Pošto nije bio moguć pristup do svjetionika, vratili smo se nazad, uzbrdo, makadamskom cestom nekih 150 metara. Tu smo uočili skretanje na šumski put koji ima dvije markacije plavo-bijelu i crveno-bijelu.
Skrenuli smo lijevo na šumski put i pratili crveno-bijelu markaciju.
Kada smo stigli do stjenovite obale, skrenuli smo lijevo u pravcu svjetionika, ali smo nakon nekih desetak metara ponovno stigli do kapije i ograde. Stijene na obali, prema svjetioniku, su oštre, te smo odlučili krenuti obalom prema sjeverozapadu.
Ubrzo, nešto više od 50 m, stigli smo do kontrolne točke Crna punta gdje počinje Istarski planinarki put (IPP) i Labinski planinarski put (LPP).
Kod kontrolne točke Crna punta se nalazi odmorište sa stolom i stolicama napravljenim od panjeva. Nakon što smo malo predahnuli na odmorištu, nastavili smo prema sjeverozapadu šumskim putem koji je markiran plavo-bijelom markacijom. Nakon nekih 150 metara, kada se šumski put opet približio stjenovitoj obali, nakratko smo ga napustili i skrenuli na obalu.
Bili smo iznenađeni što nas je zateklo na stjenovitoj obali, hrđava dizalica na betonskom postolju pored kojeg se nalaze betonske stepenice. Neobično je što na obali nema nikakvog pristaništa, a niti ne postoj nikakva prometnica koja vodi do dizalice kopnenim putem. Svrha dizalice mi je potpuno zagonetna.
Vratili smo se nazad na šumski put i nastavili pratiti plavo-bijele markacije. Jednim dijelom uz put, s desne strane, nas "prati" visoki suhozid.
Markirani plavo-bijeli šumski put napustili smo, oko 1,5 km od mjesta gdje smo zatekli dizalicu, kada smo skrenuli lijevo na strmi puteljak koji se spušta kroz mediteransku makiju.
Ubrzo smo došli do raskršća s još jednim šumskim putem na kojem smo skrenuli lijevo. Na putu smo primijetili žutu markaciju na više mjesta. Ovaj put više liči na neko presušeno korito, tako da smo se pažljivo spuštali.
Žuto markirani šumski put vodi do prekrasne šljunčane plaže koja se nalazi u uvali Vošćice.
Nad zapadnom stranom plaže obala se naglo uzdiže na visinu od 20 i više metara.
Poslije kraćeg odmora na plaži, istim putem (žuto markiranim), napustili smo plažu. Nakon 300-400 metara uzbrdice stigli smo do raskršća s plavo-bijelo markiranim šumskim putem, na kojem smo skrenuli lijevo.
Put se od raskršća proširio, a napustili smo ga nakon nekih 250 metara, tako što smo skrenuli lijevo.
Ubrzo smo stigli da crkve sv. Ivana Krstitelja koja se nalazi uz samu granicu s kamenolomom tvornice cementa u Koromačnu.
Crkva sv. Ivana Krstitelja (ili sv. Ivana Glavosjeka) izgrađena je u 14. stoljeću, a unutrašnjost joj je oslikana freskama iz 15. stoljeća. Crkva je romaničkog stila, a prilikom obnove 1993. godine uklonjeni su trijem i preslica.
Blizu crkve se nalaze ruševni objekti, prema nekim izvorima, to su ostaci opatije sv. Ivana.
Nakon razgledavanja lokaliteta, nastavili smo dalje poljskom cestom (plavo-bijela markacija), na sjeverozapad.
Stotinjak metara od crkve nalazi se račvanje gdje poljska cesta skreće lijevo, a puteljak kroz makiju desno. Oba pravca su markirani plavo-bijelim oznakama.
Mi smo odlučili nastaviti puteljkom, koji je većim dijelom omeđen suhozidom, a trebalo nam je oko petsto metara da stignemo do prvih kuća naselja Brovinje.
Kod prvih kuća smo izašli na asfaltiranu cestu i nakon nekih 250 metara stigli do raskršća gdje smo parkirali auto.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 9,81 km.
Post je objavljen 27.01.2020. u 21:54 sati.